Analitička psihologija je razvojna škola analize koja je započela učenjem, pisanjem i promatranjem Carla Gustava Junga. Postoje novije metode analitičke psihologije koje se danas prakticiraju, uključujući post-jungovsku razvojnu i arhetipsku psihologiju. Bez obzira koji se oblik prakticira, obično se dijele neke osnovne pretpostavke o ljudskoj psihi.
Jung je radio sa Sigmundom Freudom, ali je počeo imati nesuglasice oko toga kako Freud gleda na pojedinca, nesvjesno i motivaciju ljudi. Freud je imao snažnu predrasudu da su pojedinci motivirani duboko ukorijenjenom represijom seksualnog materijala, a Jung je umjesto toga vjerovao da su ljudi urođeno motivirani da rastu kao ljudi i da pomire neuroticizam koji je proizašao iz potisnutog, ne nužno seksualnog, nesvjesnog materijala. Freud je također želio odvojiti ljude od njihove ovisnosti o religiji, pri čemu je Jung na religije i mitove gledao kao na vitalni dio kolektivnog nesvjesnog: nešto s čime su svi ljudi bili povezani i svi se mogli povezati.
U Jungovom pogledu na nesvjesno, ljudi imaju i osobno nesvjesno i temeljno kolektivno nesvjesno, koje dijele svi ljudi. U principu, terapija za postizanje individuacije je rad koji pomiruje osobno nesvjesno sa sobom i teži prema cjelovitosti sebe. Osobno nesvjesno se smatra dinamičnim i potencijalno uznemirujućim; neprestano se otkriva kroz osobu ako je promatra, a ono što se u njoj ignorira može dovesti do poteškoća ili neuroza.
Točnije, osobno nesvjesno sadrži nekoliko arhetipova s kojima će ljudi na terapiji (analizatori) otkriti i pomiriti se s njima na mnogo načina. To uključuje animu ili animus, koji su ženske ili muške strane osobe. Muškarac ima animu, a žena animus. Sjena je još jedan važan aspekt nesvjesnog, koji sadrži sav duboko potisnut materijal u psihi. Kada se analitičari ne pomire s tim arhetipovima, česte su neuroze.
U praksi klasične analitičke psihologije, analitičari mogu ležati na kauču ili sjediti sučelice terapeutu i uglavnom razgovarati s terapeutom. Može se koristiti hipnoza, a analiza snova može igrati važnu ulogu. Kako se ovo područje razvijalo, za prizivanje nesvjesnog koriste se i druge metode, kao što su rad s pijeskom, različiti modaliteti umjetničkog tretmana i kreativno pisanje. Bez obzira na to koja se vrsta analitičke psihologije prakticira, angažman između analitičara i analitičara je sličan. Analitičari govore, analitičari slušaju, ispituju i mogu tumačiti. Odnos karakterizira analitičarev prijateljski interes i želja da podrži analizand.
Mnogi ljudi su upoznati s analitičkom psihologijom jer su je krajem 20. stoljeća popularizirali znanstvenici poput Josepha Campbella. Campbell je posebno pisao i govorio o junakovom putovanju io tome kako se ova tema ponavlja u većini poznatih mitova. Tvrdio je da su svi ljudi na putu heroja, mentalno, i da će u sebi iznova susresti određene figure/arhetipove. Analitička psihologija može se slobodno opisati kao tretman koji pomaže ljudima da prepoznaju putovanje unutar sebe kako bi upoznali i upoznali sve aspekte sebe.