Što su imunosupresivi?

Imunosupresivi su lijekovi koji djeluju depresivno na imunološki sustav. Oni usporavaju ili blokiraju funkcije imunološkog sustava, koristeći niz različitih mehanizama. Takvi se lijekovi propisuju osobama koje su u opasnosti od neprikladnih imunoloških reakcija koje bi mogle ugroziti njihovo zdravlje. Specijalist kao što je reumatolog obično je zadužen za imunosupresivnu terapiju i nadzire pacijenta na bilo kakve znakove komplikacija.

Klasični razlog za propisivanje imunosupresiva je u liječenju bolesnika koji se priprema ili je bio podvrgnut transplantaciji organa. Čak i kada je donor organa dobar za pacijenta, tijelo može prepoznati organ kao strano, a imunološki sustav ga može početi napadati. To nije poželjno, jer će ugroziti funkciju organa i može dovesti do odbacivanja transplantata, pri čemu presađeni organ ne uspijeva preuzeti. Imunosupresivi se koriste kako bi spriječili imunološki sustav da napadne presađeni organ. Kada se koriste u ovom kontekstu, lijekovi mogu biti poznati kao lijekovi protiv odbacivanja.

Drugi razlog za propisivanje imunosupresivnih lijekova je taj što pacijent ima autoimuno stanje kao što je Crohnova bolest, multipla skleroza, alopecija areata, psorijaza, reumatoidni artritis ili teški ekcem. U tim slučajevima tijelo bolesnika napada samo sebe jer je imunološki sustav postao zbunjen, a imunosupresivi se mogu koristiti za ublažavanje imunološkog odgovora kako bi se smanjila šteta na tijelu bolesnika i usporio napredak bolesti kada druge mjere nisu učinkovite.

Mnogi imunosupresivi djeluju tako što inhibiraju upalni odgovor, a kortikosteroidi su dobro poznati i široko korišteni primjer takvih lijekova. Drugi lijekovi mogu inhibirati aktivaciju T-stanica na tupe imunološke reakcije, a neki mogu ometati diobu stanica na ciljanom mjestu u tijelu. Farmaceutske tvrtke povremeno razvijaju i izdaju nove imunosupresivne lijekove, a pacijenti mogu uzimati mješavinu takvih lijekova ili povremeno mijenjati režim liječenja.

Kada netko uzima imunosupresive, vrlo je osjetljiv na infekciju. Od ključne je važnosti da pacijent izbjegava izloženost uzročnicima infekcije, uključujući bolesti koje su zarazili članovi obitelji. Dok uzima lijekove, pacijent može imati popis preporuka kojih se treba pridržavati, uključujući preporuke za članove obitelji kao što je ne primanje živih cjepiva što bi moglo dovesti do prijenosa organizama na pacijenta. Važno je obratiti se liječniku kod prvih znakova infekcije, kao što su temperatura, oteklina i crvenilo.