Olaparib je lijek za kemoterapiju tvrtke AstraZeneca. Spada u klasu lijekova poznatih kao inhibitori poli ADP riboze polimeraze (PAPR) koji djeluju napadajući enzimske stanice koje se koriste u popravku DNK. Od 2011. olaparib je još uvijek bio u razvoju i u kliničkim ispitivanjima, zajedno s većinom drugih inhibitora PARP. Mogu proći godine ili desetljeća da lijek stigne na tržište, a farmaceutske tvrtke ne daju predviđene datume puštanja u promet za svoje proizvode.
Čini se da je ovaj lijek posebno učinkovit kod pacijenata s genetskim mutacijama što ih čini osjetljivijima na rak dojke, jajnika i prostate. Rakovi povezani sa specifičnim mutacijama poznatim kao BRCA1 i 2 oslanjaju se na PARP da raste, a PARP inhibitor može zaustaviti rak na njegovim stazama. Klinička ispitivanja olapariba 2009. godine pokazala su da je kod nekih pacijenata zaustavio rast tumora, dok je u drugih zapravo uzrokovao smanjenje tumora.
Ova generacija lijekova za kemoterapiju oslanja se na isporuku ciljane terapije lažnim stanicama, umjesto da napuhuje tijelo pacijenta toksinima u cilju usputnog ubijanja raka. Ove terapije su manje iscrpljujuće za pacijente i obično imaju bolje ishode, jer lijek ne šteti pacijentu toliko tijekom liječenja. U kliničkim ispitivanjima, pacijenti na ovom lijeku prijavili su nuspojave poput umora, gubitka apetita i mučnine. Kao i drugi lijekovi za kemoterapiju, olaparib također može uzrokovati probleme s proizvodnjom krvnih stanica; jer napada stanice koje se brzo dijele i rastu, otežava tijelu stvaranje novih krvnih stanica.
Pacijenti zainteresirani za pristup eksperimentalnim lijekovima mogu provjeriti baze podataka kliničkih ispitivanja kako bi vidjeli upisuju li pacijente u neka ispitivanja te provjeriti njihovu podobnost. Tvrtke za lijekove obično žele pacijente bez komorbiditeta; pacijentica koja samo ima rak dojke i zadovoljava parametre vjerojatnije je da će biti prihvaćena, na primjer, nego dijabetičarka s rakom dojke, jer bi dijabetes mogao iskriviti ili zakomplicirati rezultate ispitivanja.
Kako se klinička ispitivanja šire, više se pacijenata može prijaviti, a farmaceutske tvrtke možda će moći pružiti suosjećajan pristup lijekovima u razvoju uz dopuštenje državnih regulatora, dopuštajući ljudima koji ne ispunjavaju smjernice ispitivanja da isprobaju lijekove poput olapariba ako ne reagiraju na druge tretmane. Pacijenti kojima je ponuđena ova mogućnost uzimaju lijekove s razumijevanjem da mogu postojati ozbiljne nuspojave jer su doze nesigurne i lijek nije u potpunosti ispitan. Također postoji rizik da lijek neće djelovati.