Meningitis može biti vrlo ozbiljna bolest koja zahvaća mozak i leđnu moždinu. Uzrokuje upalu moždanih ovojnica, koje su membrane koje prekrivaju dijelove mozga i leđne moždine, a bolest je u nekim slučajevima smrtonosna. Ono što ga čini zbunjujućim je to što se ova upala može pojaviti zbog virusnih ili bakterijskih infekcija različitih tipova, pa kada se govori o liječenju ili profilaksi meningitisa, to ne znači uvijek isto. Zapravo se može spomenuti nekoliko oblika profilakse meningitisa, a dva glavna su liječenje cijepljenjem ili liječenje nakon izlaganja.
Nekoliko cjepiva smatra se profilaksom meningitisa jer ciljaju na viruse ili bakterije odgovorne za bolest i mogu stvoriti imunitet na neke bolesti koje se potencijalno mogu razviti u meningitis. Jedno cjepivo koje se daje ranije u životu je Haemophilus influenzae b (Hib). Djeca mlađa od pet godina najosjetljivija su na učinke Hib-a, ali cjepivo možda neće biti potrebno kod starije djece jer je manje incidencija komplikacija od infekcije u kasnijoj životnoj dobi.
Druga vrsta cjepiva za profilaksu meningitisa naziva se cjepivo protiv pneumokoka, koje štiti od različitih bakterija koje mogu uzrokovati meningitis. Dostupno je nekoliko verzija ovog cjepiva. Preporuka organizacija poput Centra za kontrolu bolesti (CDC) je da sva djeca i svi odrasli od 65 i više godina dobiju ovu vakcinu radi zaštite.
Jedan od težih oblika meningitisa je meningokokni meningitis i to je tip koji se često povezuje s pojavom simptoma jednog dana, poput visoke temperature, glavobolje i bolova u vratu te brzog pogoršanja sljedećeg dana. Ovaj oblik bolesti je lako smrtonosan ili može uzrokovati trajno oštećenje mozga. Ljudi mogu odabrati profilaksu meningitisa cijepljenjem protiv meningokoka koje, opet, može doći u nekoliko oblika. Djeca obično dobiju prvu dozu s oko 11 godina, jer se čini da je to doba kada se ova bolest počinje lakše zaraziti.
Druga vrsta profilakse meningitisa javlja se nakon što su ljudi bili izloženi soju meningitisa i to može djelovati samo kada je bolest bakterijskog porijekla. U slučajevima kada je bolest virusna, to ne znači nužno da će druga osoba dobiti meningitis, iako bi se mogla zaraziti virusom koji uzrokuje upalu moždanih ovojnica. U većini slučajeva, profilaksa nakon izlaganja razmatra se za osobe u bliskom kontaktu s osobom s bakterijskim meningitisom. To bi moglo značiti biti u istoj učionici, u istoj kući ili životnoj situaciji ili u drugim okolnostima u kojima je kontakt bio blizak, kao u scenariju s dečkom i djevojkom.
Kada se to dogodi, liječnici se mogu odlučiti za profilaksu meningitisa propisivanjem antibiotika koji bi mogli ubiti nakupljanje bakterija koje bi mogle uzrokovati bolest. To često sprječava druge ljude da se zaraze. Nije uobičajeno da se meningitis lako širi, ali se također ne savjetuje da ljudi zanemaruju prednosti profilakse, budući da bolest može biti razorna.