Primarna stomatološka skrb obično se odnosi na redovitu, preventivnu skrb koju pacijent prima od svog stomatologa. Ako pacijent ima problema sa zubima, stomatolog ih može liječiti ili ga može uputiti specijalistu. Odatle dolazi “primarni”; odnosi se na činjenicu da je redoviti stomatolog pacijentovo prvo kontaktno mjesto za njegu i onaj koji redovito prati zdravlje njegovih zuba. Vrsta primarne stomatološke skrbi koju svaka osoba prima može varirati ovisno o njezinim specifičnim potrebama i cjelokupnom zdravlju. U mnogim slučajevima, pojedinac će platiti nižu premiju osiguranja za posjet svom primarnom stomatologu nego specijalistu.
Najčešći primjer primarne stomatološke zaštite je redovito čišćenje zuba i desni, poznato i kao dentalna profilaksa. To se radi kako bi se uklonio plak i pomaže u sprječavanju karijesa ili bolesti desni. Stomatolog također pregledava zube u ovom trenutku kako bi se uvjerio da nema postojećih problema koji bi zahtijevali liječenje. Ova vrsta preventivne skrbi vrlo je važna za zdravlje zuba i razlog je što većina ljudi redovito posjećuje svoje stomatologe. Većina stomatologa preporučuje profesionalno čišćenje zuba svakih šest mjeseci.
Često će primarna stomatološka skrb također zahtijevati redovite rendgenske snimke zuba kako bi se provjerili ima li drugih problema ili kako bi se osiguralo da se zubi ne pomiču, kao što je nakon ortodontskog tretmana. Ortodontsko liječenje ne smatra se dijelom primarne stomatološke zaštite; obično će takvo liječenje zahtijevati uputnicu primarnog stomatologa. Ostali tretmani koji se mogu primiti kao dio primarne stomatološke skrbi uključuju tretmane fluorom, izbjeljivanje zuba ili druge kozmetičke postupke. Liječenje i punjenje karijesa također može biti dio stomatološke skrbi ako je potrebno. Opsežnije procedure mogu zahtijevati upućivanje oralnom kirurgu.
Ovo je drugi važan aspekt primarne stomatološke zaštite; dobivanje uputnica za oralnog kirurga ili drugog specijalista ako je to potrebno. Budući da primarni stomatolog ima evidenciju o prethodnom zdravstvenom stanju pacijenta i redovito prati njegove zube, on ili ona može odrediti je li pacijentu potrebno daljnje liječenje. Na primjer, tretmani poput vađenja umnjaka ili korijenskog kanala mogu zahtijevati liječenje od strane stručnjaka, a stomatolog će moći uputiti pacijente na liječenje. Primarni stomatolog tada može nastaviti pratiti pacijenta nakon oralne operacije kako bi se po potrebi uvjerio da je ozdravio.