Aponevrotomija iglom, također poznata kao aponeurotomija igle ili perkutana fasciotomija iglom, minimalno je invazivan zahvat koji se najčešće koristi za ispravljanje prstiju koji su savijeni Dupuytrenovom kontrakturom. Ova tehnika koristi igle da razbije očvrsnuto i stegnuto vezivno tkivo koje uzrokuje kontrakciju prsta, čime se prst normalno ispravlja. Aponeurotomija iglom je jeftinija od tradicionalne kirurgije, ima malo komplikacija i često se može izvesti u liječničkoj ordinaciji.
Dupuytrenova kontraktura, također nazvana Dupuytrenova bolest, je deformacija šake koja zahvaća palmarnu fasciju ili tkivo ispod kože dlana. Palmarna fascija je vezivno tkivo koje se nalazi između tetiva i kože na dlanu. Pruža stabilnu površinu koja inače sprječava da se prsti previše savijaju pod pritiskom i daje površinu za hvatanje za prste.
U Dupuytrenovoj kontrakturi, ovo vezivno tkivo se tijekom vremena steže i skuplja, što dovodi do stvaranja čvorova tkiva koji mogu povući jedan ili više prstiju u savijen položaj. Ovo stanje obično nije bolno, iako su čvorovi tkiva na dlanu povremeno osjetljivi na dodir. U ranim fazama pacijenti obično traže liječničku pomoć iz kozmetičkih razloga. U kasnijim fazama može biti potrebno liječenje kako bi se spriječio eventualni gubitak funkcije ruke što može uzrokovati poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, poput rukovanja ili odijevanja.
Modernu tehniku aponeurotomije iglom razvio je francuski reumatolog dr. Jean-Luc Lermusiaux ranih 1950-ih. Tijekom zahvata pacijenti uglavnom leže na leđima s ispruženom rukom, a liječnik može staviti male točkice na kožu olovkom u području gdje će se koristiti igla. Pacijentima se daje lokalni anestetik, a liječnik koristi vrh male hipodermalne igle kako bi oslabio i na kraju podijelio steženu fasciju putem niza mikroskopskih ubodnih rana. Postupak obično traje oko sat vremena.
Tradicionalno kirurško liječenje Dupuytrenove kontrakture je djelomična palmarna fasciektomija, u kojoj se velikim rezovima otvaraju dlan i svi zahvaćeni prsti, a kontrahirano tkivo se uklanja. Ovaj zahvat može rezultirati dugotrajnom rehabilitacijom, mogućim stvaranjem ožiljnog tkiva i drugim kirurškim komplikacijama. Iz tog razloga pacijenti često preferiraju nekirurški postupak aponeurotomije iglom. U nekim situacijama, međutim, može biti potrebna operacija, kao što su slučajevi u kojima je kronični poremećaj doveo do toga da koža postane manje elastična, pri prethodnoj operaciji je ostalo previše ožiljnog tkiva ili u slučajevima teške kontrakcije.