Refraktivna kirurgija je postupak koji može eliminirati ili smanjiti potrebu za nošenjem naočala ili kontaktnih naočala. Bez obzira je li osoba kratkovidna, dalekovidna ili ima astigmatizam, refraktivna kirurgija često može riješiti problem. Takvim zahvatom mnogi ljudi mogu živjeti svoj život bez brige o kupnji novih naočala ili kontakata svake jedne do dvije godine. Ove operacije oka su skupe i obično ih ne pokriva zdravstveno osiguranje.
Tijekom 1980-ih, refrakcijska procedura nazvana radijalna keratotomija (RK) postala je popularna među onima koji su tražili slobodu od naočala i kontakta. Tijekom ove operacije, kirurg je napravio rezove na vanjskim područjima rožnice. Kao rezultat toga, središnji dio rožnice je spljošten. Operacije RK imale su mogućnost ispravljanja blage do umjerene kratkovidnosti. U istom vremenskom razdoblju uveden je i zahvat pod nazivom astigmatska keratotomija, gdje su napravljeni obodni rezovi na rožnici. S vremenom su naprednije refraktivne operacije zamijenile radijalnu keratotomiju, ali astigmatska keratotomija se još uvijek koristi za pacijente kojima je potrebna operacija katarakte.
Jedna od najčešćih refraktivnih operacija koje se danas izvode zove se laserski potpomognuta in situ keratomileuza (LASIK). U ovom konkretnom zahvatu, oblik rožnice se trajno mijenja korištenjem excimer lasera. Laserski uređaj ili uređaj s oštricom koristi se za rezanje preklopa na površini rožnice.
Kirurg ostavlja šarku na jednom kraju režnja. Zatim kirurg savija režanj kako bi otkrio srednji dio rožnice koji se naziva stroma. Računalno kontrolirani laser zatim se koristi za isparavanje dijela strome. Kada se to završi, klapna se vraća u prvobitni položaj.
Refraktivna kirurgija nije postupak koji bi svatko trebao primiti. Ljudi koji su trudni ili dojite, oni koji uzimaju lijekove koji im često mijenjaju vid, oni koji su djeca ili su u ranim 20-im godinama i osobe čiji hormoni variraju zbog bolesti poput dijabetesa mogu imati veći rizik od neuspješnih refraktivnih zahvata. Oni koji pate od autoimunih bolesti također možda nisu dobri kandidati za zahvat jer ova zdravstvena stanja ometaju sposobnost tijela da zacijeli nakon operacije.
Prije nego što pacijentu odobri refraktivnu kirurgiju, liječnik treba osigurati da pacijent ne pati od suhoće očiju, jer refraktivne operacije mogu dodatno iritirati stanje. Osobe s tankom rožnicom nemaju pravo na zahvat jer bi refraktivna kirurgija provedena na osobi s tankom rožnicom mogla uzrokovati sljepoću. Liječnik bi također trebao pregledati pacijenta na velike zjenice. Refraktivne operacije ne bi se smjele izvoditi na osobama s velikim zjenicama jer bi to moglo rezultirati dvostrukim vidom, odsjajem, praskama zvijezda i aureolima.
Osobe koje pate od blefaritisa, odnosno upale kapaka, trebale bi izbjegavati i refraktivnu kirurgiju jer se stanje nakon zahvata često pogoršava. Konačno, oni koji su prošli refraktivne postupke u prošlosti možda nisu dobri kandidati za još jednu operaciju. Pacijenti u ovoj kategoriji trebali bi se posavjetovati sa svojim liječnicima o svom konkretnom slučaju.