Humanistička psihoterapija je proces liječenja mentalnog zdravlja utemeljen u humanističkoj psihologiji. Ovaj psihoterapijski stil prihvaća važnost samosvijesti. Osnovna premisa je da se ne može biti produktivna osoba ako ne vidi svoju vrijednost u svijetu. Razumijevanje nečije vrijednosti odnosi se na fizičke, mentalne i duhovne aspekte života. Istraživanje vlastitih potencijala i postavljanje ciljeva za uspjeh također su komponente humanističke psihoterapije.
Dok je prošlost element oblikovanja nečijeg života, humanistička psihoterapija također se fokusira na sadašnjost i budućnost. Klijent radi na povratku kontrole nad svojim životom. Osim toga, ispitivanje prošlih izbora i učenje za donošenje pozitivnijih izbora u budućnosti dio su terapijskog procesa. Humanistička psihoterapija potiče klijenta da bude asertivan u životu i u dijeljenju osjećaja s drugima.
Korijeni humanističke psihoterapije utemeljeni su u bihevioralnim i emocionalnim uvjerenjima iz 1950-ih. Rani pioniri terapije vjerovali su da pojedinci žude za osobnim rastom. Osim toga, vjerovali su u osnovnu dobrotu društva. Imajući na umu ta uvjerenja, osmišljena je terapijska metoda koja obuhvaća osobni rast i samosvijest.
Nekoliko teorija psihologije, uključujući egzistencijalne, fokusirane i humanističke prakse, kombinirane su za humanističku psihoterapiju. Naučiti se nositi sa svakodnevnim životnim stresovima ključna je komponenta uspjeha terapije. Sposobnost pretvaranja izazova u prilike za rast osnažuje pacijenta, prema humanističkoj psihologiji.
Osnova metode humanističke terapije je koncentracija na klijenta. Terapija usmjerena na osobu otklanja napast da se okrivljuju drugi ili prošlost za budući ishod života. Klijent je vođen da shvati da je promjena u njegovom ili njezinom posjedu, samo ako je prihvati. Postavljanje ciljeva, postizanje koraka i kretanje prema uspjehu temeljne su vrijednosti humanističke terapije.
Tijekom seansi humanističke terapije terapeut ne daje sugestije klijentu. Umjesto toga, klijent koristi terapeuta kao zvučnu ploču dok klijent razvija vlastita rješenja. Vjeruje se da će se klijent kojemu je dopušteno raspravljati o čemu god želi na kraju se usmjeriti na stvarne probleme i ciljana rješenja. Samootkrivanje je dio ovog procesa. Klijent uči razgovarati o problemima i identificirati rješenja bez terapije u budućnosti.
Objektivna samoanaliza je još jedan cilj humanističke psihoterapije. Prepoznavanje problema i učinkovita rješenja krajnji su ciljevi terapijskih sesija. Osim toga, uklanjanje sklonosti prosuđivanju drugih dok se istodobno koncentrira na vlastiti život pomaže klijentu preusmjeriti svoju produktivnu energiju.