Clioquinol, čiji je puni kemijski naziv jodochlorhydroxyquin, je lijek koji se koristi za liječenje gljivičnih i protozojskih infekcija. Djeluje tako da blokira određene enzime koji su odgovorni za replikaciju DNK i na taj način zaustavlja rast gljivica ili protozoa, kao u slučaju amebne dizenterije. Ako se uzima interno u velikim dozama, može oštetiti tkiva živčanog sustava.
Uglavnom, kliokinol se koristi samo lokalno. Često se kombinira s hidrokortizonskom kremom za liječenje infekcija kože. Ovaj lijek može pomoći u ublažavanju svrbeža, crvenila i cjelokupne nelagode koju izazivaju ove vrste infekcija.
Izvorno se kliokinol prvenstveno koristio kao lijek zbog svojih antiprozoanskih svojstava. Lijek je uvelike ukinut, ili barem strogo ograničen, u nekim zemljama kao rezultat izbijanja subakturne mijelooptičke neuropatije (SMON) u Japanu. Procjenjuje se da je negdje između 10,000 i 30,000 ljudi oboljelo od ove bolesti tijekom izbijanja, što je uzrokovalo paralizu, sljepoću, pa čak i smrt tijekom dvadesetogodišnjeg razdoblja od sredine 1950-ih do sredine 1970-ih. Sud u Tokiju je 1978. presudio da je kliokinol odgovoran za epidemiju.
Nije bilo definitivnog objašnjenja zašto je kliokinol uzrokovao SMON, što je neke navelo na uvjerenje da je to još jedan čimbenik koji je pridonio visokoj incidenciji bolesti. Jedan poseban argument bio je da se koristio 20 godina prije izbijanja bez ikakvih prijava problema. Postoje mnoge teorije o uzroku, uključujući nepravilnu dozu, interakciju s drugim spojem i interakciju s drugim virusom.
Unatoč kontroverzi oko kliokinola, ponovno se pojavio interes, prvenstveno zbog njegove moguće uloge u prevenciji neurodegenerativnih bolesti. U kliničkim ispitivanjima pokazalo se da zaustavlja napredovanje Alzheimerove bolesti. Istraživači vjeruju da lijek zaustavlja napredovanje jer pomaže kelirati ione cinka i bakra. Također je pokazao pozitivne rezultate u pomaganju kod Huntingtonove bolesti. Daljnja istraživanja provedena su na životinjama na Sveučilištu McGill u Kanadi, koja su pokazala da može preokrenuti napredovanje ne samo Huntingtonove i Alzheimerove, već i Parkinsonove.
Trenutno se proizvodi u raznim zemljama svijeta. Danska ga je koristila za protozojske infekcije. SAD su ga koristile neizravno, jer jedna australska tvrtka ima pravo proizvoditi lijek za upotrebu u toj zemlji, prvenstveno za korištenje s Alzheimerovom bolešću. Također se proizvodi u Indiji, prvenstveno za lokalnu primjenu.