Korijen živca je baza živca na mjestu gdje izlazi iz središnjeg živčanog sustava. Nakon što je živac izvan središnjeg živčanog sustava, grana se kako bi omogućio brojnim manjim živcima da distribuiraju informacije po cijelom području tijela koje je inervirano tim živcem. Poremećaji koji zahvaćaju središnji živčani sustav mogu utjecati na živčane korijene, a pojedini živčani korijeni također mogu biti pogođeni urođenim stanjima, traumama i degenerativnim bolestima koje dovode do oštećenja.
Postoje dvije vrste korijena živaca. Korijeni kranijalnih živaca nalaze se u lubanji i potječu izravno iz mozga. Postoji 12 korijena kranijalnih živaca koji inerviraju različita područja lica. Veliki broj živaca na licu potreban je za obavljanje niza važnih funkcija, od prenošenja vizualnih informacija iz oka do kontrole mišića koji se koriste za govor i jelo. Većina ovih živčanih korijena potječe iz moždanog debla.
Korijeni spinalnih živaca potječu iz leđne moždine, izlazeći između kralježaka i opskrbljuju različita područja tijela. Svaki korijen spinalnog živca sastoji se od dorzalnog živca i motornog živca koji izlaze iz kralježaka, a zatim se spajaju kako bi stvorili korijen živca. Ventralni živci sadrže motorne neurone koji se koriste za kretanje, dok dorzalni živci imaju senzorne neurone koji prenose senzorne informacije u i iz mozga.
U slučaju kralježničnih živaca, kompresija ili prijelomi kralježaka mogu oštetiti živčane korijene. To dovodi do simptoma kao što su trnci, utrnulost, loša motorička kontrola, gubitak osjeta, a ponekad i paraliza područja tijela koje opslužuje korijen živca. Kada je kralježnica slomljena, presijecajući leđnu moždinu, korijeni živaca ispod prijeloma više ne mogu komunicirati s mozgom i pacijent će zauzvrat razviti paralizu u područjima do kojih su ti živci dolazili.
Problemi koji se mogu razviti u korijenu živca uključuju degenerativne bolesti koje napadaju živce ili zaštitni omotač koji ih oblaže, zajedno s oštećenjem uzrokovanom traumom. Ozljede mozga mogu dovesti do poremećene komunikacije između mozga i danih živčanih korijena, što dovodi do gubitka osjeta i drugih simptoma. Kada ljudi razviju neurološke simptome koji upućuju na problem u živčanom sustavu, koristi se dijagnostičko testiranje kako bi se odredilo mjesto problema kako bi se mogao riješiti u liječenju. Ovo testiranje može uključivati medicinsko snimanje, fizikalne preglede i elektromiograme za proučavanje električne vodljivosti u živcima.