Pojam holizam najbolje se razumijeva upućivanjem na aristotelovski koncept koji izražava da je cjelina veća od zbroja svojih dijelova. Stvarni izraz nije nastao sve do ranog 20. stoljeća, ali koncept je daleko prije njega. U zdravlju i wellnessu, djelovanje na holistički ili holistički način nije neuobičajeno. Što se podrazumijeva pod holizmom u svakom kontekstu medicinskog ili psihološkog tretmana može se razlikovati, ali opći cilj je promatrati osobu kao duboko složen sustav i razumjeti da liječenje jednog područja ne rješava cjelinu i možda neće biti dovoljno.
Možda je suprotnost holizmu vjerovanje da su ljudi samo skup dijelova, a razumijevanje dijelova znači razumijevanje cjeline. Holistički pogled postavlja nešto drugačije. Čak i ako se svi dijelovi raščlane i razumiju zasebno (redukcionizam), cjelina se još uvijek ne razumije u potpunosti. Kada svi dijelovi funkcioniraju zajedno, događa se više. U bilo kojem obliku medicinskog ili psihološkog holističkog tretmana, ljude treba shvatiti kao cjelinu; tretman primijenjen na jedan dio zanemaruje mnogo od onoga što čini osobu.
Primjere holizma lako je pronaći u psihološkim školama kao što je gestalt psihologija, posebno kako ih je postavio Fritz Perls i koristeći koncepte poput psihodrame i ranog njemačkog gestalt rada. Perls i drugi gestaltisti sugerirali su da se um mora razumjeti u konceptu tijela. Mnoge vježbe koje je Perls predložio posebno su koristile dijelove tijela kako bi se došlo do razumijevanja emocionalnih stanja. Stiskanje mišića i njihovo otpuštanje uz razmišljanje o određenim emocionalnim stanjima moglo bi produbiti emocionalno razumijevanje. Vrijedi napomenuti da se takve vježbe ne usredotočuju samo na razmišljanje ili doživljavanje emocija, već se umjesto toga usredotočuju na povezivanje uma/tijela kako bi se doživjeli psihosomatski elementi emocija.
Druge vrste terapija imaju holistički pristup. Emocionalna uznemirenost može se shvatiti kao posljedica emocionalnih, psiholoških i društvenih okolnosti. Gledanje u prošlost moglo bi biti dio holizma, budući da čovjek nije samo sadašnjost, već je zbroj prošlosti i sadašnjosti.
U fizikalnoj medicini holizam se pojavljuje na brojne načine. Liječnici, poput terapeuta, mogu naglasiti povezanost uma i tijela. Neki možda ne liječe samo sadašnju bolest, već na nju gledaju kao na simptom koji proizlazi iz cijelog tijela, a koji je povezan i pod utjecajem emocionalnog stresa, društvenih situacija i osobne povijesti. Slično, neki liječnici mogli bi se mrštiti na liječenje jednog dijela tijela ne uzimajući u obzir druge. Mnogo je liječnika koji prihvaćaju pristup “liječi simptom ili dio” s obzirom na vremenska ograničenja za liječenje mnogih pacijenata.
Često se kaže da liječnici osteopatije i specijalisti komplementarne medicine imaju holistički pristup, a to se dijelom može temeljiti na alternativnim lijekovima koji su se oduvijek tako ponašali. Kineska medicina fokusira se na stvaranje jedinstva cijelog tijela. Drugi alternativni lijekovi imaju za cilj slične pristupe koji smatraju da um, tijelo i duh moraju biti usklađeni ili ujedinjeni kako bi došlo do istinskog iscjeljenja.