Kalup za slušne aparate, koji se često naziva i kalup za uši ili kalup za uši, dio je slušnog aparata koji se nalazi unutar uha osobe. Ovi uređaji mogu biti izrađeni od raznih materijala i ponekad sadrže sve elektroničke komponente slušnog aparata. Cijevi koje prolaze kroz kalup slušnog aparata omogućuju da pojačani zvuk putuje u ušni kanal i do bubnjića osobe.
Postoji nekoliko komponenti koje se nalaze u kalupu za slušni aparat. Cijev koja prolazi kroz kalup omogućuje zvuku da putuje u uho. Cijevi koje završavaju na rubu kalupa često se koriste za pacijente s blagim gubitkom sluha, dok onima s težim gubitkom može biti potrebna cijev koja se proteže dalje unutar ušnog kanala, završavajući bliže bubnjiću. Kalup za slušni aparat također ima otvor koji omogućuje cirkulaciju zraka kroz uho.
Za osobe koje imaju blagi ili umjereni gubitak sluha, cijeli slušni aparat može biti sadržan u kalupu za slušni aparat. Osobe s težim gubitkom sluha, posebno djeca koja su nagluha, često koriste zaušni slušni aparat. Kod ovog tipa uređaja kalup se nalazi u ušnom kanalu, gdje prenosi zvuk na bubnjić, dok se elektroničke komponente i kontrole nalaze iznad i iza uha.
Računalna tehnologija učinila je znanost stvaranja kalupa za slušni aparat prilično preciznom. Računalo se koristi za skeniranje uha i izradu trodimenzionalnog modela interijera. Računalo zatim može unijeti ove informacije u stroj koji izrađuje kalup za slušni aparat. U prošlosti su se kalupi za slušne aparate izrađivali pomoću gipsa ili gela. Proces stvaranja slušnih pomagala iz ovih kalupa bio je mnogo manje precizan od metoda koje su se kasnije razvile.
Postoji niz različitih materijala od kojih se može izraditi kalup za slušni aparat. Najčešći materijal je akril, koji je tvrda plastika. Mnogi ljudi smatraju da je ova vrsta kalupa udobnija od kalupa izrađenih od mekših materijala, poput silikona, koji je mekan i vrlo fleksibilan materijal. Između ova dva su kalupi izrađeni od mekih akrilnih materijala koji postaju fleksibilniji kada se zagriju u dodiru s tijelom.