Terapija elektrošokovima ili elektrokonvulzivna terapija (ECT) djeluje primjenom električne struje u mozak, što izaziva konvulzije ili napadaje živčanih stanica u mozgu. Ovo je postupak koji se izvodi u općoj anesteziji za liječenje teških incidencija depresije ili slučajeva psihotičnog ponašanja koje se može manifestirati bipolarnim stanjem. Za razliku od filmova u kojima se “šok terapija” često prikazuje kao stvar nametnuta pacijentima, to nije slučaj. Postoji samo nekoliko razloga zašto se terapija elektrošokovima može koristiti bez pristanka pacijenta, uključujući depresiju koja je toliko teška da je osoba u stalnom riziku od samoubojstva ili više ne jede ili pije, i obično ako osoba ne želi ili ne reagira na lijek liječenje njihovog stanja.
Iako terapija elektrošokovima može pomoći u okončanju incidenta teške depresije ili psihoze, ona nije lijek. Pacijentima je obično potrebno više od jednog tretmana, češće između šest do dvanaest tretmana kako bi se prekinula depresivna epizoda. Ovi tretmani imaju između 70-90% stope učinkovitosti u okončanju te specifične epizode, ali to ne znači da je depresija nestala. Od pacijenata koji su podvrgnuti terapiji elektrošokovima, punih 50% će kasnije imati novi napad teške depresije i možda će zahtijevati ponovno liječenje. Neke studije, koje se usredotočuju na korištenje i ECT-a i lijekova, sugeriraju da je manja vjerojatnost da će se potpuna psihoza ili teška depresija ponoviti ako osoba uzima prikladne lijekove nakon liječenja.
Postoje određeni rizici za terapiju elektrošokovima. Iako se napadaji koje izaziva smatraju blagim, mogu biti povezani s nekim gubitkom pamćenja, posebno u razdoblju od nekoliko tjedana prije i nakon početka i završetka liječenja, a neki se ljudi osjećaju vrlo zbunjeno nakon što se probude nakon tretmana. Nema dokaza koji upućuju na to da do trajnog oštećenja mozga dolazi od učinkovito primijenjenog ECT-a. Međutim, mnogi smatraju da je to još uvijek teško procijeniti, te na terapiju elektrošokovima gledaju kao na krajnje rješenje za pacijente čiji se simptomi ne rješavaju lijekovima. Osim toga, svaki zahvat koji zahtijeva opću anesteziju ima neke inherentne rizike.
Neki ljudi nisu dobri kandidati za terapiju elektrošokovima. Žene koje su trudne općenito se ne podvrgavaju postupku. Pacijenti obično imaju potpunu fizičku procjenu prije podvrgavanja ECT-u, a za maloljetne osobe ili osobe pod skrbništvom poduzima se svaki pokušaj informiranja skrbnika o rizicima u odnosu na koristi.
Postupak se ne preporučuje svima, a neke preporuke prije primjene ECT-a uključuju provjeru da pacijent trenutno prolazi kroz ogromnu veliku depresivnu, maničnu ili psihotičnu epizodu, koja nije odgovorila na najmanje dva odvojena ispitivanja lijekova. Posebna se pažnja poklanja kada se ECT preporučuje za adolescente, a preporučuju se i procjene pamćenja prije i nakon liječenja. ECT se obično ne preporučuje za predadolescente.