Ambulantna skrb može se odnositi na brojne vrste medicinske skrbi koja se nudi pacijentima koji ne borave preko noći u bolnici. Ovo je ogromno područje koje obuhvaća značajnu količinu medicinske prakse. Na primjer, prosječni posjet liječniku smatra se izvanbolničkom skrbi, ali izraz može biti specifičniji za vrste skrbi koje su se nekada obavljale u bolnicama.
Na primjer, mnogi ljudi sada imaju operacije koje su isti dan. Oni se mogu izvoditi u bolnicama, kirurškim centrima ili u liječničkim ordinacijama. Ovo je tipična vrsta ambulantne skrbi jer obično ne zahtijeva hospitalizaciju pacijenta. Naravno, izvanbolnička medicinska skrb može postati bolnička ako je osobi potrebno više vremena za oporavak, ali činjenica da mnogi ljudi idu kući isti dan nakon operacije čini ove postupke ambulantnim.
Ostale oblike ambulantnih usluga nude pojedini terapijski ili rehabilitacijski centri. Ljudi bi mogli posjećivati cjelodnevne klinike nekoliko tjedana ili duže kako bi se pozabavili problemima mentalnog zdravlja ili zlouporabe supstanci. S druge strane, neke osobe označene kao teški invalidi dobivaju izvanbolničku skrb tijekom dana. Centri postoje za rad s emocionalno poremećenom djecom ili za djecu s teškim autizmom. Ti se centri brinu za te ljude danju, ali onda pacijenti noću idu kući kako bi bili sa svojom obitelji ili njegovateljima.
Dodatne rehabilitacijske usluge mogu se smatrati izvanbolničkom skrbi. To uključuje fizikalnu terapiju i tretmane sportske medicine. Alternativno, izvanbolnička medicinska skrb može se odnositi na one usluge koje nude bolnice koje ne uključuju hospitalizaciju. Neke bolnice imaju klinike hitne skrbi koje se nalaze na ili izvan njihovih kampusa i uglavnom se koriste za liječenje ljudi kojima je potrebna hitna skrb, ali ne zahtijevaju hospitalizaciju. Nekoliko ljudi koji se pojave u klinici za hitnu njegu na kraju zahtijevaju hospitalizaciju, a liječnici ili drugi medicinski stručnjaci poduzeli bi odgovarajuće korake da prebace te pacijente s izvanbolničke na bolničku skrb.
Može postojati neka zbrka s konceptom ambulantne skrbi, posebno kada se radi o ambulantama. Oni se mogu nalaziti u bolnicama, ali mogu biti određena vremena ili mjesta na kojima liječnici zaposleni u bolnicama, posebno specijalisti, prate pacijente koji trenutno nisu hospitalizirani. Opet, ovi stručnjaci mogu povremeno morati hospitalizirati pacijenta koji nije dovoljno dobro da bi se liječio na ambulantnoj osnovi.
Trend u medicini da mnoge vrste njege budu ambulantne ima svoje kritičare i obožavatelje. Zasigurno je istina da je mnogim ljudima puno ugodnije odmarati se kod kuće između različitih tretmana. Ovaj oblik lijeka obično je mnogo jeftiniji od hospitalizacije pacijenta. Međutim, neki ljudi nemaju odgovarajuću njegu drugih u kućnom okruženju i bolje bi im bilo u stacionarnoj skrbi. Liječnici to mogu uzeti u obzir kada odlučuju hoće li se skrb ili liječenje provoditi na ambulantnoj osnovi, ali mnogi oblici izvanbolničke skrbi uopće ne uključuju to razmatranje.