Pneumotoraks je plućna bolest u kojoj se zrak ili plin skuplja u pleuralnoj šupljini, što je područje koje okružuje pluća osobe. Ovo stanje je također poznato kao kolabirana pluća jer zarobljeni zrak sprječava pravilno napuhavanje pluća. Različite vrste liječenja pneumotoraksa temelje se na četiri vrste stanja, koje uključuju: primarni pneumotoraks, sekundarni pneumotoraks, traumatski pneumotoraks i tenzijski pneumotoraks. Oni koji pate od ovog stanja obično imaju bol u prsima i kratak dah, ali teži slučajevi također mogu uključivati povećan broj otkucaja srca i značajan nedostatak kisika. Cilj liječenja pneumotoraksa je uklanjanje zraka zarobljenog u pleuralnoj šupljini, pri čemu najblaži slučajevi zahtijevaju samo mirovanje, ali teži slučajevi zahtijevaju cev za prsni koš ili čak operaciju.
Primarni pneumotoraks obično nije rezultat temeljnog problema s plućima, tako da mali slučajevi možda neće zahtijevati liječenje, već samo odmor i kisik. Ako pacijent ne osjeti nedostatak zraka i utvrdi se da je pneumotoraks vrlo mali, tada liječnik može čak i ambulantno liječiti pacijenta. Tijelo obično tijekom vremena apsorbira zrak u pleuralnoj šupljini, ali liječnik savjetuje pacijentu da se vrati u bolnicu ako se simptomi pogoršaju. Liječnik također može dati pacijentu tehnike inhalacije koje će pomoći ponovnom napuhavanju zahvaćenih pluća.
Liječenje pneumotoraksa za veće primarne i sekundarne slučajeve, međutim, obično zahtijeva bolnički prijem i liječenje. Čak i kada temeljni problem s plućima ne postoji, veći slučajevi zahtijevaju aktivnije liječenje pneumotoraksa. Ovaj tretman može uključivati korištenje igle za usisavanje zraka iz šupljine, što može potrajati od nekoliko sati do nekoliko dana. Ako pacijent ne reagira na liječenje iglom, liječnik se može odlučiti za korištenje prsne cijevi. Neki liječnici više vole liječiti pacijente iglom jer uzrokuje manje komplikacija, ali drugi preferiraju prsnu cijev jer je to najdefinitivniji tretman pneumotoraksa za uklanjanje zarobljenog zraka.
Traumatski pneumotoraks i tenzijski pneumotoraks zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć, a oni koji prvi reagiraju obično ubace iglu kako bi uklonili zrak iz pleuralne šupljine. U oba slučaja, pacijent mora biti prevezen u bolnicu, gdje medicinsko osoblje obično ubacuje prsnu cijev u šupljinu. Kod traumatskog pneumotoraksa medicinsko osoblje pazi da pokrije otvorene rane na prsima, jer one mogu dovesti do tenzijskog pneumotoraksa, što je stanje opasno po život.
Pacijenti koji često pate od pneumotoraksa mogu tražiti kirurško liječenje kako bi spriječili buduće pojave. Pacijenti se mogu podvrgnuti postupku poznatom kao video-potpomognuta torakoskopija kako bi se popravilo bilo kakvo curenje u njihovim pleuralnim šupljinama koje bi moglo uzrokovati pneumotoraks. Drugi kirurški zahvat, torakotomija, daje najbolje rezultate kada je riječ o sanaciji pleuralne šupljine i prevenciji budućeg pneumotoraksa. Ta je kirurška opcija, međutim, mnogo invazivnija i uključuje opću anesteziju.