Hipertenzija ili visoki krvni tlak vrlo je čest medicinski problem u cijelom svijetu. To je glavni čimbenik rizika za životno opasna stanja kao što su srčani udar, moždani udar, aneurizma, zatajenje srca i zatajenje bubrega. Srećom, postoji mnogo načina za liječenje hipertenzije, a može se čak i spriječiti ili poništiti ako se uhvati u ranim fazama.
Najbolji način za liječenje hipertenzije je promjena načina života, iako su agresivniji tretmani često potrebni za napredne slučajeve. Smanjenje tjelesne težine, redovita aerobna tjelovježba i upravljanje stresom vrlo su korisni u kontroli visokog krvnog tlaka. Promjene u prehrani su također važne. Izbacivanje viška šećera i soli iz prehrane, te konzumiranje puno svježeg voća i povrća te nemasnih mliječnih proizvoda može pomoći u snižavanju krvnog tlaka. Uklanjanje alkohola i duhana također može spriječiti ili ublažiti hipertenziju.
Svatko tko pati od hipertenzije trebao bi pod vodstvom liječnika napraviti promjene načina života opisane gore. Međutim, u nekim slučajevima prehrana i tjelovježba nisu dovoljni sami po sebi za liječenje hipertenzije. U takvim slučajevima postoje različiti lijekovi za liječenje hipertenzije.
Svi antihipertenzivi djeluju tako što na neki način snižavaju krvni tlak. Često mogu značajno smanjiti nečiji rizik od srčanih bolesti, moždanog udara i drugih komplikacija hipertenzije. U nekim slučajevima za liječenje hipertenzije koristi se kombinacija lijekova.
Tiazidni i slični diuretici djeluju tako da eliminiraju višak vode i soli iz tijela. Iako ih neki preporučuju kao lijek prve linije protiv hipertenzije, diuretici nisu najčešće propisivani antihipertenzivi, jer nisu patentirani, što je dovelo do toga da farmaceutske tvrtke promoviraju druge proizvode. Međutim, tiazidni i slični lijekovi su učinkoviti i relativno jeftini.
Agonisti adrenergičkih receptora djeluju tako što šalju poruke živčanom sustavu za snižavanje krvnog tlaka, dok antagonisti adrenergičkih receptora blokiraju adrenergičke receptore da ne vežu prijenosnike koji bi povisili krvni tlak. Antagonisti adrenergičkih receptora dijele se na dvije vrste, alfa-blokatore i beta-blokatore, ovisno o adrenergičnim receptorima na koje ciljaju. Beta-blokatori mogu biti korisni u prevenciji ponovnih srčanih udara, ali antagonisti adrenergičkih receptora rijetko se koriste kao prva linija liječenja hipertenzije, a agonisti adrenergičkih receptora su još rjeđi.
Antagonisti receptora angiotenzina II i antagonisti adosterona slično djeluju tako što blokiraju receptore u živčanom sustavu. Centralno djelujući adrenergični lijekovi izravno stimuliraju alfa-receptore u mozgu, što rezultira proširenjem arterija. Obično se daju u tandemu s diuretikom. Blokatori kalcijevih kanala liječe hipertenziju blokiranjem ulaska kalcija u mišićne stanice u arterijskim stijenkama.
ACE inhibitori inhibiraju aktivnost enzima koji pretvara angiotenzin (ACE), koji služi za pretvaranje angiotenzina I u angiotenzin II, vazokonstriktor. Angiotenzin II sužava krvne žile, pa ACE inhibitori liječe hipertenziju sprečavajući stvaranje angiotenzina II. ACE inhibitori su među najčešće propisivanim lijekovima za liječenje hipertenzije.
U hitnim slučajevima, vazodilatatori se mogu primijeniti za izravno širenje arterija i poboljšanje protoka krvi. Trenutna istraživanja istražuju mogućnost cjepiva protiv hipertenzije. Budući da svi gore spomenuti lijekovi imaju nuspojave, lijekovi se koriste za liječenje hipertenzije samo ako se promjene načina života pokažu neučinkovitima. Dijeta i upravljanje tjelovježbom iznimno su važni za svakoga s hipertenzijom, bez obzira na to uzima li on ili ona lijekove.