Squatteri su ljudi koji zauzimaju napuštene ili napuštene prostore koji im ne pripadaju. Po definiciji, skvoteri zauzimaju prostor bez dopuštenja, a njihov pravni status diljem svijeta često je sporan. Okruženja u kojima žive ti ljudi variraju, od napuštenih skladišta u komercijalnim četvrtima do ogromnih straćara na rubu velikih gradova u svijetu u razvoju.
Praksa čučnjeva je drevna. Od vremena kada su ljudi polagali pravo na određene zemljišne i građevinske parcele, ljudi bez nekretnina zaposjedaju te prostore, legalno i ilegalno. Sa stajališta skvotera, oni koriste prostor na najučinkovitiji mogući način, a stanovanje dobivaju jeftino. Sa stanovišta najmodavca, te osobe se mogu promatrati kao prijetnja ili prijetnja, osobito ako doprinose propadanju nekretnine.
U nekim nacijama skvoteri su zaštićeni zakonom. U stvari, ako ljudi mogu držati komad zemlje ili kuću u određenom vremenskom razdoblju, možda će moći pokrenuti ugovor o zemljištu na sudu, tvrdeći da su oni de facto vlasnici prostora. To je osobito istinito u slučajevima kada ljudi rade poboljšanja ili doprinose održavanju imovine, jer njihov trud ukazuje na istinsku predanost prostoru.
Mnogi skvoteri tvrde da praksu skvotiranja treba legalizirati jer treba koristiti nenaseljene prostore, a ne dopustiti da trunu. Neki stanovnici imaju radikalne političke vrijednosti i mogu koristiti skvotirane prostore za organiziranje drugih radikala, održavanje društvenih događanja ili čak za vođenje poduzeća s radikalnim naklonostima. Neki skvotovi se vode kao kolektivi, okupirani od strane brojnih ljudi prilično uspješno desetljećima. Zahtjevima za prostor, osobito u urbanim sredinama, neki vjeruju da su od koristi ljudima oko sebe, jer skvoteri često doprinose znatnim poboljšanjima prostora koji zauzimaju.
Stanodavci tvrde da je skvotiranje popraćeno nizom pravnih pitanja. Na primjer, kada skvoteri zauzmu osuđenu ili opasnu zgradu, stanodavac se smatra odgovornim za bilo kakve ozljede, iako su ljudi tamo bez pristanka. Ova skupina se također doživljava kao negativna kada se procjenjuje vrijednost imovine u susjedstvu, a neki ljudi vjeruju da njihova prisutnost povećava kriminal, ugrožava imovinska prava i predstavlja rizik za sebe i druge. Oštećenje imovine je još jedan rizik, posebno kada skvoteri pokušavaju zagrijati prostor alternativnim sredstvima ili koriste vodovod koji propušta.
Squatting često odražava ogromne socioekonomske razlike, kao u slučaju sirotinjskih četvrti izgrađenih na granicama bogatih četvrti. U regijama svijeta gdje su korištenje zemljišta i prava stanara žestoko osporavani, skvotiranje se ponekad koristi kao oblik protesta. Seljaci bez zemlje, na primjer, mogu preuzeti i obraditi neiskorištenu zemlju, tvrdeći da bi im vlada trebala dati zemlju umjesto da joj dopusti da leži na ugaru.