Đakon je službenik u kršćanskoj crkvi. Točna definicija ovog stava varira, ovisno o tome o kojoj se grani kršćanstva raspravlja. U nekim je slučajevima ta osoba pripadnik klera koji je prošao vjersku obuku i zaređen. U drugim slučajevima, on ili ona je član laičke javnosti koji želi pomoći svojoj crkvi. Opisi poslova i uloga uvelike se razlikuju, iako se na đakonat općenito gleda kao na skupinu koja pomaže crkvi i služi zajednici.
Riječ potječe od grčkog diakonos, što znači “sluga” ili “ministar”. Đakoni su od ranih vremena važan dio kršćanske tradicije. Putovali su među laicima kako bi širili riječ Crkve, pomagali su apostolima i kasnijim svećenicima i drugim predstavnicima Crkve. U mnogim slučajevima, ti rani pojedinci preuzeli su dužnosti dijeljenja milostinje siromašnima, putovanja po kućama i pružanja riječi utjehe te druge zadatke koji su uključivali širenje zajednice. Na taj su način dopustili svećenicima, biskupima i drugim službenicima da se usredotoče na zadaće koje su više usmjerene na Crkvu.
U katoličkoj, anglikanskoj i pravoslavnoj tradiciji, položaj đakona je klerikalna služba. Ljudi u ovoj ulozi prolaze vjersku obuku, a služe u crkvi pod svećenikom. Neki na svoje službe gledaju kao na korak na putu prema svećeništvu, dok drugi radije služe u malo svjetovnijim područjima u kojima žive i ne traže daljnje vjerske kvalifikacije. Đakoni često imaju više mogućnosti za izravnu interakciju s ljudima, iako također sudjeluju u crkvenom obredu.
U drugim granama kršćanstva, đakon je član laika koji može proći određenu obuku. On ili ona mogu raditi skraćeno radno vrijeme, pomažući svešteniku ili pastoru u raznim crkvenim zadacima, često s timom drugih koji zajedno rade na raspodjeli svojih dužnosti. Budući da ova osoba nije zaređena, ne može držati propovijedi ili pričestiti, ali može nuditi vjersko savjetovanje, rukovati crkvenim zapisima i pomoći organizirati sastanke, događaje i crkvene aktivnosti.
Pozicija je služenje crkvi i laičkoj zajednici. Ova osoba može imati pravo nositi određene haljine i obavljati različite poslove, ovisno o grani kršćanstva u kojoj služi. Mnogi uspostavljaju bliske osobne odnose s ljudima u zajednicama u kojima služe, a također su skloni zbližavanju s crkvenim službenicima s kojima rade.