Superstogodišnjak je netko tko je doživio više od 110 godina. Živjeti da bi postao superstogodišnjak iznimno je rijetko; dokumentirano je i provjereno samo oko 1,000 superstogodišnjaka, iako je nedvojbeno više ljudi od toga živjelo iznad 110. Jednom kada netko dosegne 110, ima oko dva posto šanse da postigne sljedeći veliki orijentir, 115.
Ovaj se izraz prvi put pojavio 1970-ih, kada su istraživači htjeli superlativan oblik “stogodišnjaka”, riječi koja se koristi za opisivanje nekoga tko živi iznad 100. godine. Izraz “superstogodišnjak” je skovan i čini se da se zadržao, iako neki ljudi radije u obliku crtice “superstogodišnjak”. Do sada nisu skovani pojmovi osim “superstogodišnjaka”, vjerojatno zato što tako malo ljudi živi iznad 115 godina; najstarije dokumentirano ljudsko biće bila je Jeanne Calment, koja je umrla 1997. u dobi od 122 godine.
I Sjedinjene Države i Japan imaju velik dokumentirani broj superstogodišnjaka, što možda ima manje veze s dugovječnošću nego s pomnim vođenjem evidencije u obje ove nacije. Potvrđivanje da je netko superstogodišnjak može biti izazov, jer zahtijeva valjani rodni list i evidenciju koja potkrepljuje zahtjev te osobe na status superstogodišnjaka. Uz rastući globalni trend intenzivnijeg dokumentiranja evidencije rođenih i umrlih, nedvojbeno će se početi pojavljivati više superstogodišnjaka.
Vrlo stari ljudi često su predmet proučavanja, jer su istraživači znatiželjni zašto su tako dugo živjeli. U pravilu, ljudi počinju osjećati zdravstvene probleme jer im se tijela u starosti polako razgrađuju, a istraživači bi željeli znati zašto neki ljudi žive do superstogodišnjaka, dok drugi stare i umiru mnogo prije nego što dosegnu 90-tu, a kamoli svoju 100. U nekim regijama provedeno je opsežno genetsko testiranje na superstogodišnjacima kako bi se utvrdilo postoji li genetska komponenta njihove dugovječnosti.
Rođendani superstogodišnjaka često se slave u lokalnim novinama, a u nekim nacijama šef države šalje rođendanske čestitke ljudima koji stignu do značajnih rođendana. Novine su intervjuirale mnoge superstogodišnjake i navode razne razloge svoje poodmakle dobi, od puke sreće do iznimno dobrih dijeta. Mnogi superstogodišnjaci su rekli da ne puše i ne piju, sugerirajući da te prakse mogu pridonijeti zdravstvenim problemima, a mnogi su također živjeli vrlo aktivnim životom punim događaja; možda ih svo uzbuđenje drži mladima.