Aphra Behn (1640-1689) je poznata britanska spisateljica, pjesnikinja i dramatičarka za koju se vjeruje da je bila prva britanska profesionalna spisateljica. Pripisuje joj se da je uvelike unaprijedila stvar ženskih autorica u britanskoj književnoj tradiciji, a poznata autorica kao što je Virginia Woolf sugerirala je da bi autorice trebale odati dužno poštovanje Behnu jer im je ona “zaslužila pravo da govore što misle”. Iako su djela Aphre Behn nakratko potisnuta u 19. stoljeću zbog svog razuzdanog sadržaja, opet su porasla u popularnosti te se čitaju i izvode diljem svijeta.
O životu Aphre Behn zapravo se vrlo malo zna. Živjela je i radila za vrijeme restauracije, u kojoj je došlo do procvata britanske umjetnosti i pisma, ali zapisi o ljudima koji su živjeli i radili u tom razdoblju su škrti. Behn je rođena kao Aphra Johnson 1640. godine, a vjeruje se da se udala za nizozemskog trgovca po imenu Johann Behn 1664. i udovica od njega 1665. Neki zapisi upućuju na to da je Johann Behn izumljen da pruži zaštitu Aphri Behn; slobodne žene bile bi u iznimno nepovoljnom položaju u eri restauracije, dok bi udata žena ili udovica imala više slobode.
Tijekom svog života, Aphra Behan je radila kao špijun za kralja Charlesa II., putovala je u Surinam, provela neko vrijeme u dužničkom zatvoru i na kraju započela karijeru pjesnikinje, dramaturga i romanopisca. Neka od njezinih najpoznatijih djela uključuju Oroonoko, Abdelazar, Rover i Ljubavna pisma između plemića i njegove sestre. Bila je izrazito otvorena o svojim stavovima, zbog čega je bila nepopularna u nekim društvenim krugovima, a čini se da neki dokazi upućuju na to da je bila lezbijka ili biseksualka.
Aphra Behn bila je jedna od najbrojnijih osoba koje su napisale takozvanu “amatorsku fikciju”, preteču modernog ljubavnog romana. Ljubiteljska fikcija se ponekad smatra ranim oblikom britanskog romana, što označava izrazito odstupanje od prijašnjeg oblika britanske fikcije, a Behnovo djelo sadržavalo je niz elemenata koji su se smatrali pikantnim za to vrijeme, kao što su prikazi ljubavnih afera. Behnov rad je također kritiziran kao prilično rasistički, ali je vjerojatno odražavao općeprihvaćene običaje i uvjerenja tog vremena, a ne bilo kakve osobne nedostatke s Behnove strane.
Nakon svoje smrti 1689., Aphra Behn je pokopana u Westminsterskoj katedrali. Njezin grob danas mogu posjetiti znatiželjnici. Njezina se djela čitaju i proučavaju na nekim satovima književnosti, posebno na onima koji su usredotočeni na britansku književnost i evoluciju britanskog romana. Mnoge velike spisateljice poput sestara Bronte, Elizabeth Gaskell i Elizabeth Barrett Browning možda ne bi postojale ili postale popularne bez Aphre Behn.