Lav Tolstoj (1828-1910) bio je ruski pisac, aktivist i filozof. Najviše ga pamte po svom opsežnom Ratu i miru koji je serijski objavljen 1860-ih. Lav Tolstoj vodio je izrazito drugačiji život od drugih poznatih ruskih autora tog doba, poput Dostojevskog. Njegovi se romani smatraju klasicima ruske književnosti, a njegova kasnija filozofska djela nadahnula su širok raspon ljudi.
Lav Tolstoj rođen je u ruskoj aristokraciji krajem 1828. i bio je jedno od petero djece. Oba roditelja su mu umrla prije nego što je navršio deset godina, a rođaci koji su ga odgajali školovali su ga kod kuće. Lav Tolstoj je također nakratko pohađao sveučilište u Kazanu, iako tamo nikada nije diplomirao.
Tolstoj je svoje dvadesete proveo u Moskvi među ruskom elitom, pišući o tom iskustvu kasnije s gorčinom. Lav Tolstoj je smatrao da je njegova mladost u Moskvi protraćena kockanjem, vezama i iskorištavanjem seljaka koji su činili temelj bogatstva njegove obitelji. Lav Tolstoj se na kraju pridružio vojsci, gledajući akciju u Krimskom ratu koji je nadahnuo Sebastopolj (1855.), Kozake (1861.) i “Rad”, kratku priču objavljenu 1852. godine.
Nakon služenja vojnog roka Lav Tolstoj je putovao Europom, a 1862. godine oženio se Sofijom Bers s kojom je imao 13 djece. Njih dvoje su ostali u braku tijekom cijelog Tolstojeva života, iako je on svoje kasnije godine proveo fizički odvojen od svoje žene. Njegova povijest društvenog aktivizma započela je kasnih 1850-ih, kada je pokrenuo školu za seljačku djecu, shvativši da je obrazovanje ključ društvene mobilnosti. Tijekom tog razdoblja napisao je svoje najpoznatije romane, uključujući Annu Karenjinu, objavljenu 1873.
Lav Tolstoj je postao razočaran svojim životom kao pripadnik aristokratske elite, te se 1884. odrekao svjetovnog posjeda kako bi živio kao seljački asket. Obrazloženje koje je dovelo do ove odluke dokumentirano je u njegovom kasnijem filozofskom spisu, koji istražuje kršćansku filozofiju i iznosi Tolstojeva osobna uvjerenja. Lav Tolstoj je došao do zaključka da je pasivno neopiranje vitalno osobno i političko oruđe i da prave kršćane treba voditi Bog, a ne društvene norme ili država. Tolstoj je također žarko vjerovao u pomoć nižim slojevima, pružajući im obrazovanje, hranu, smještaj i druge oblike pomoći.
Mnogi kršćani još uvijek smatraju Lava Tolstoja učiteljem, koji cijene njegove jednostavne vrijednosti i nastoje ih postići u vlastitim životima. Njegovi spisi o nenasilju, ljubavi prema neprijateljima i odricanju od zla inspirirali su širok spektar javnih i privatnih osoba, uključujući Gandhija. Tolstojevu odluku da svoje kasnije godine proživi u relativnom siromaštvu mnogi su pozdravili, čak i u to vrijeme, a njegovi su spisi postali popularni među Rusima koji su tražili manje dekadentan način života.
Tolstojeva je obitelj donekle patila tijekom njegovih lutanja, a živjeli bi vrlo teškim životom da njegova žena nije kontrolirala tiskarska prava na njegovom književnom imanju. Prodajom njegovih knjiga, eseja i kratkih priča financirala je egzistenciju obitelji. Unatoč teškoćama koje je pretrpjela, Sofia je ostala odana svom suprugu tijekom cijeloga života, podržavajući veći cilj koji je on utjelovio.
Dok se Tolstoja u velikoj mjeri pamte po svojim djelima beletristike, koja su bila iznimno vrijedan dodatak polju ruske književnosti, on je također pridonio širenju kršćanske filozofije, gurajući svoje čitatelje da izazovu svoje sustave vjerovanja i da formiraju nove ideje o životu i sreći. Tolstoj je bio čovjek s vrlo strogim moralom, što je logično i uvjerljivo istražio u knjigama kao što su Ispovijest (1884) i Što vjerujem (1886). Tolstoj je preradio tradicionalno kršćansko razmišljanje na način koji se dopao mnogim čitateljima, a njegovi su spisi imali ogroman utjecaj na ljude diljem svijeta, unatoč njegovoj ekskomunikaciji iz Ruske pravoslavne crkve 1901. godine.