Većina nas slijedi običaje i manire ne zastajući razmišljati zašto ih činimo. Na primjer, zašto se ljudi rukuju? Nasreću, pitanje je palo na pamet nekim istraživačima na Weizmannovom institutu za znanost. Istraživači su promatrali 153 volontera i otkrili da ljudi imaju tendenciju njušiti vlastite ruke nakon rukovanja s drugom osobom, slično načinu na koji psi međusobno testiraju mirise. Studija pokazuje da ljudi možda koriste društvenu kemosignalizaciju mnogo više nego što pretpostavljamo. Istraživači su željeli bolje razumjeti kako ljudi prenose i koriste kemosenzorne signale. Razmotrili su jedan od najčešćih načina na koji se ljudi međusobno dodiruju – rukovanje. Jednostavno promatranje pokazalo je da su ljudi nakon rukovanja uglavnom dodirivali lice istom rukom. Međutim, istraživači su trebali potvrditi postoji li stvarno mirisanje. Zato su volonterima pričvrstili instrumente kako bi izmjerili protok zraka u nos. Studija je pokazala da su volonteri nakon rukovanja pomirisali ruku, slično načinu na koji psi i štakori koriste miris za signalizaciju.
Više o rukovanju:
Vjeruje se da rukovanje potječe iz 5. stoljeća u Grčkoj.
Rukovanje prenosi kemikalije skvalen i heksadekansku kiselinu.
Etiketa rukovanja razlikuje se od zemlje do zemlje. Neke zemlje preferiraju čvrst stisak ruke, dok druge slabe.