Nuklearna dekomisija je niz koraka koji se moraju poduzeti kada se prestane s radom u nuklearnom postrojenju. Radovi mogu biti zaustavljeni jer je potrebno zamijeniti objekt, jer je postao preopasan za korištenje ili zato što više nije potreban. Budući da nuklearna postrojenja mogu sadržavati opasne materijale, važno je osigurati da se lokacija pažljivo povuče iz pogona, kako da se može prenamijeniti za drugu namjenu, tako i radi sigurnosti budućih generacija.
Nuklearnu razgradnju mogu obavljati tvrtke koje su specijalizirane za rukovanje nuklearnim postrojenjima, zajedno s državnim agencijama. Prvi korak u procesu je određivanje načina na koji bi se mjesto trebalo poništiti. Ako se gradilište u potpunosti poništi i demontira, to će osloboditi zemljište za druge namjene, što ga čini poželjnim. U drugim slučajevima, mjesto se može zatvoriti, staviti van pogona na mjesto sigurne pohrane, a zatim se kasnije vratiti da završi posao. Konačno, treća opcija, zakopavanje, uključuje osiguranje mjesta za dugotrajno skladištenje opasnih materijala.
Velik dio administracije uključen je u nuklearnu razgradnju. Nakon što je mjesto identificirano kao kandidat za razgradnju, pažljivo se provodi planiranje, zajedno s potpunim pregledom mjesta kako bi se identificirali svi opasni materijali. Nakon što je objekt sigurno zatvoren, može započeti proces uklanjanja ili osiguravanja opasnog materijala. Neposredna potpuna nuklearna razgradnja također uključuje demontažu zgrada uz odvoz opasnog materijala.
Životni vijek nuklearnog objekta može varirati, ovisno o dizajnu, namjeni i obrascima korištenja. Budući da je prestanak rada skup i dugotrajan, moderni se objekti obično grade da traju, s ciljem da budu vrlo upotrebljivi kako bi mogli trajati 50 ili više godina bez potrebe za uklanjanjem. Starija postrojenja imala su znatno kraći vijek trajanja, a u nekim regijama svijeta postoje nuklearna postrojenja koja još nisu u potpunosti stavljena iz pogona, što predstavlja značajne sigurnosne i sigurnosne prijetnje.
Jedno pitanje koje se javlja tijekom nuklearnog razgradnje je što učiniti s nuklearnim materijalom koji se odvozi. Ovaj materijal mora biti sigurno i sigurno pohranjen kako bi se spriječilo curenje ili stjecanje od strane opasnih ljudi i organizacija. U nekim zajednicama koje se bave skladištenjem radioaktivnih materijala, prodaja skladišnog prostora bila je kontroverzna, jer građani protestiraju da se njihove zajednice tretiraju kao nuklearna odlagališta.