Servisni rezervoar je spremnik za pohranu vode koji drži čistu vodu nakon što je pročišćena u postrojenju za vodu, a prije nego što se dovede do krajnjih korisnika. Ovi spremnici su pokriveni i dizajnirani su kako bi vodu zaštitili od onečišćenja. Njihova glavna svrha je osigurati tampon unutar vodoopskrbnog sustava kako bi se zalihe vode mogle održavati u razdobljima različite potražnje.
Uslužni rezervoari obično moraju biti smješteni na dovoljnoj visini kako bi se održao dovoljan tlak u nizvodnoj cijevnoj mreži kako bi se osigurao dobar protok u područje koje se opskrbljuje i kako bi se omogućilo podizanje vode do vrha zgrada. Iz tog razloga se ponekad grade u obliku vodotornja. Tamo gdje se vodospremnici mogu graditi na povišenom tlu, oni se često nalaze pod zemljom. Struktura rezervoara za vodu obično se temelji na betonu ili čeliku. Često postoji unutarnja obloga koja štiti vodu od onečišćenja iz same strukture.
Zahtjevi za skladištenje servisnog rezervoara koji utječu na volumen potreban za opskrbu vodom u servisnom rezervoaru uključuju radne zahtjeve, zahtjeve za izjednačavanje i zahtjeve za požar ili hitne slučajeve. Zahtjevi za radnim volumenom diktirani su količinom vode koja je potrebna za održavanje protoka i tlaka vode za normalnu kućnu i industrijsku uporabu u području koje se opskrbljuje. Zahtjevi za izjednačavanje razrađuju se korištenjem količina vode potrebne za ponovno punjenje rezervoara nakon dnevnih razdoblja najveće potražnje. Zahtjevi za zapreminu skladištenja za požar ili hitne slučajeve temelje se na procjenama količine vode koja bi mogla biti potrebna u tom području u iznimnim okolnostima. U mnogim područjima vatrogasne vlasti i vodovodne tvrtke rade zajedno kako bi osigurali da rezervoari za usluge imaju dovoljno skladišta za hitne slučajeve za područje koje se opskrbljuje.
Većina rezervoara također ima određenu količinu vode, koja se naziva “mrtvi” volumen, a to je volumen vode koji se nalazi na dnu spremnika i koji se ne može praktički koristiti zbog niskog tlaka ili zbog zona mrtvog toka gdje voda je ustajala i nedovoljno kvalitetna. Mrtve zapremine skladištenja obično su najveće u visokim spremnicima. Modeliranje protoka može se koristiti za proučavanje protoka vode koji se javlja u različitim veličinama i oblicima rezervoara za vodu, te za pomoć pri projektiranju struktura koje mogu minimizirati pojavu zona mrtvog toka i poboljšati učinkovitost skladištenja vodospreme.