Otapalo je tvar u kojoj se neka druga tvar, nazvana otopljena tvar, može otopiti da nastane otopina. I otapalo i otapala mogu biti krute, tekuće ili plinovite, ali tekuća otapala i tekuće ili krute otopljene tvari su najčešća i najkorisnija. Takve se tvari obično koriste u industrijskim kemijskim procesima, u raznim eksperimentima i procesima u kemiji, te u nekim kemijskim proizvodima za kućanstvo. Otapala nisu univerzalna – različite vrste tvari moraju se koristiti za otapanje različitih otopljenih tvari. Količina otopljene tvari koja se može otopiti u određenoj tvari uvelike ovisi o temperaturi, volumenu ili omjeru mase te različitim kemijskim svojstvima uključenih tvari.
Topljivost, ili sklonost tvari da se otapa u danoj drugoj tvari, uvelike ovisi o polaritetu, koji je prvenstveno određen raspodjelom elektrona po molekuli. Kemičari obično slijede osnovno pravilo koje se općenito formulira kao “slično otapa slično”. To znači da će se polarna otopljena tvar vjerojatno otopiti u polarnom otapalu dok se nepolarna otopljena tvar vjerojatno otopi u nepolarnom otapalu. Ostala svojstva, kao što su volumen i temperatura uključenih tvari, također su važne determinante topljivosti, ali polaritet je obično najvažniji čimbenik.
I u znanosti i u industriji važno je odrediti najbolje uvjete u kojima se otopi otopljena tvar. Otopljene tvari i otapala mogu biti prilično skupi, osobito kada se koriste u velikim količinama, tako da odabirom najbolje tvari i temperaturnih uvjeta za otapanje otopljene tvari može se uštedjeti mnogo novca. U nekim slučajevima, to uključuje korištenje viška otapala kako bi se osiguralo da je sva otopljena tvar otopljena, jer se neotopljena otopljena tvar često gubi. U nekim slučajevima otapala se mogu ponovno upotrijebiti nakon kemijskih procesa, dok su u drugima neupotrebljiva i moraju se zbrinuti.
Primjene otapala su prilično brojne, čak i izvan industrijskih i znanstvenih okruženja – mnoge kemikalije za čišćenje ili osobnu upotrebu, na primjer, sadrže otapala. Koriste se u deterdžentima, sapunima, razrjeđivačima boja i raznim drugim kemikalijama u kućanstvu, posebno onima koje se koriste za čišćenje. Neki proizvodi za osobnu njegu, kao što je odstranjivač laka za nokte, također su kemijski bazirani u otapalima. Većina otapala osim vode koja se koriste u domovima, industriji i laboratorijima su organska, što znači da sadrže ugljik i, u većini slučajeva, vodik. Koriste se i neke anorganske, ali one se gotovo isključivo koriste za istraživanja u kemiji.