Pravo na pomilovanje je ovlaštenje koje je predsjedniku Sjedinjenih Država (POTUS) dano Ustavom SAD-a u članku II, odjeljku 2. Ovaj odjeljak izričito glasi da POTUS „ima ovlasti davati odgode i pomilovanja za kaznena djela protiv Sjedinjenih Država države, osim u slučajevima opoziva.” U suštini, jedini način na koji je predsjedničko pomilovanje ograničeno ustavom je u okolnostima opoziva aktualnog predsjednika. Samopomilovanje nije ograničeno zakonom, a prema tumačenju Vrhovnog suda, predsjednik bi mogao imati pravo pomilovati se ne samo za zločine koje je počinio, već i za zločine za koje još nije optužen. Do sada se niti jedan predsjednik zapravo nije pomilovao zbog počinjenja zločina ili radnji koje bi se kasnije mogle smatrati zločinima.
Neuspjeh opoziva predsjednika za kojeg se smatra da je počinio zločine, ali nije optužen za takve zločine, znači da SAD ne bi imale jurisdikciju osuditi predsjednika za zločine ako je iskoristio pravo na pomilovanje. Međutim, u okolnostima u kojima se krše međunarodni zakoni, predsjedničko pomilovanje nema veze. Jedino moguće rješenje za osudu predsjednika za, primjerice, ratne zločine, bilo bi da novi predsjednik izruči bivšeg predsjednika zemlji u kojoj se vjeruje da su počinjeni ratni zločini. Činjenica da bi određeni POTUS sam sebe pomilovao ne bi imala veliku težinu u procesuiranju od strane Svjetskog suda ili suda druge zemlje.
U prošlosti je bilo prijedloga da bi određeni POTUS ostvario pravo na pomilovanje. Niti jedan predsjednik to trenutno nije učinio, iako su neki predsjednici osuđeni za zločine i mogli su to pravo iskoristiti. Kada je predsjednik Ford preuzeo dužnost, pomilovao je predsjednika Nixona, što nije baš popularan potez. Budući da Nixon nije opozvan, već je dao ostavku, jedno od njegovih posljednjih djela moglo je biti samopomilovanje. Slično, predsjednik Clinton se mogao pomilovati za krivokletstvo, ali je odlučio to ne učiniti. Ako predsjednik počini ili je optužen za zločin dok je na dužnosti, sljedeći predsjednik često daje pomilovanje, iako to možda nije uvijek popularna odluka.
U pravilu, predsjednik je mogao sam sebe pomilovati, a prema većini tumačenja, mogao bi se pomilovati prije nego što bude optužen za zločin. To je dovelo do argumenata da pravo na pomilovanje treba skratiti ili prepisati, kako bi se spriječilo da se predsjednik ponaša na ovaj način, te tako izbjegne kazneni progon za zločine kada napusti dužnost. Drugi tvrde da su okolnosti pod kojima bi se pomilovanje zloupotrijebilo na ovaj način toliko rijetke da se ne isplati mijenjati zakon, a da predsjednici koji su u prošlosti imali priliku pomilovati se to nisu učinili.