Ima li proteina u kukuruzu?

Kukuruz, također poznat kao kukuruz, uzgaja se diljem svijeta i važna je prehrambena kultura u mnogim zemljama, posebno u Latinskoj Americi, Africi, Aziji i dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza. Postotak proteina u kukuruzu obično varira između 8 i 11 posto, ovisno o sorti kukuruza. Kvalitetni proteinski kukuruz (QPM), sorta kukuruza koja je posebno razvijena za visok sadržaj proteina, sadrži približno 18 posto proteina. Glavni problem s bjelančevinama u kukuruzu, osobito u starijim sortama, je taj što mu nedostaje ili je loš izvor dviju važnih aminokiselina zvanih lizin i triptofan koje su potrebne ljudskom tijelu za pravilno metaboliziranje proteina. Loša kvaliteta bjelančevina u kukuruzu može dovesti do pothranjenosti u obliku nedostatka proteina, također poznatog kao mokra pothranjenost ili kwashiorkor, te do bolesti nedostatka vitamina poznate kao pelagra.

Nutritivno, kukuruz je dobar izvor ugljikohidrata, vitamina B i raznih minerala. Međutim, nedovoljan sadržaj lizina i triptofana u proteinima u kukuruzu čini većinu vrsta kukuruza lošim prehrambenim izvorom proteina. Preporuča se jesti kukuruz s drugim vrstama proteina, kao što su grah, riba ili meso. To pomaže osigurati potrebne aminokiseline koje nedostaju u kukuruzu i omogućuje tijelu da metabolizira proteine ​​u kukuruzu.

U nekim dijelovima svijeta, kukuruz u različitim oblicima poput kukuruznog brašna i kukuruzne kaše glavni je izvor prehrane, s nekoliko drugih izvora hrane. Niska kvaliteta proteina u kukuruzu može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema u takvim područjima. Jedan od takvih zdravstvenih problema je kwashiorkor, oblik nedostatka proteina kod djece koja unose dovoljno kalorija, ali su i dalje pothranjena jer ne dobivaju dovoljno proteina. Ova vrsta pothranjenosti ponekad se naziva mokra pothranjenost. Drugi zdravstveni problem koji se ponekad odnosi na konzumaciju kukuruza je pelagra, nedostatak vitamina koji se javlja kada čovjek ne dobije dovoljno niacina ili triptofana.

Novije sorte kukuruza, kao što je QPM, razvijene su kako bi se povećala nutritivna vrijednost kukuruza, a posebno njegov sadržaj proteina. Ove sorte nude i veći postotak proteina kao i više lizina i triptofana, što ih čini boljim prehrambenim izvorima proteina. QPM se danas koristi u proizvodnji kukuruza diljem svijeta, a neke studije pokazuju da je njegovo uvođenje pomoglo u smanjenju učestalosti pothranjenosti i nedostatka vitamina u dijelovima Afrike i Latinske Amerike.