Unatoč sve većoj vidljivosti kao globalne krize, mnoge zemlje diljem svijeta trenutno ne prate niti reguliraju standarde kvalitete zraka. Posebno, zemlje u razvoju imaju tendenciju izbjegavati standarde kvalitete zraka jer kratkoročne koristi industrijske snage i povećanog nacionalnog bogatstva nadmašuju dugoročne koristi od ograničavanja onečišćenja zraka.
Čist zrak je osnovni uvjet za zdrav život svih ljudi i životinja. Nažalost, mnogi izvori goriva i druge kemikalije koje ljudi koriste kako bi život učinili jednostavnijim i ugodnijim stvaraju globalnu prijetnju. Prema studiji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o bolestima uzrokovanim onečišćenjem zraka, izgaranje krutih goriva i na otvorenom i u zatvorenom prostoru doprinosi više od dva milijuna preranih smrti svake godine. Više od polovice njih događa se u zemljama u razvoju, takozvanom “trećem svijetu”.
Poziv SZO na akciju iz 2006. navodi da studije pokazuju da bi smanjenje razine PM10 moglo smanjiti smrtnost u zagađenim gradovima do 15% godišnje. PM10 je zagađivač koji se uglavnom oslobađa izgaranjem fosilnih i drugih vrsta goriva. Smjernice za kvalitetu zraka koje je predložio WHO zapravo su mnogo strože od nacionalnih standarda u mnogim zemljama. Ispunjavanje preporučenih razina PM10 i drugih zagađivača od strane organizacije moglo bi zahtijevati od zemlje da smanji svoje trenutne razine do tri puta – što je u najmanju ruku izazov.
Nacionalni standardi koji trenutno postoje uvelike se razlikuju. Azija i Bliski istok posebno pate od nedostatka odgovarajućih standarda kvalitete zraka. Kina koristi velike količine ugljena, glavnog izvora PM10, kao i Indija. Obje ove zemlje imaju veliku populaciju koja istovremeno napreduje i pati od upotrebe goriva koja ugrožavaju čist zrak. Što je još gore, onečišćenje zraka utječe na susjedne zemlje jer se zrak očito ne može ograničiti granicama. Neke zemlje poput Tajlanda i Malezije još uvijek slijede standarde kvalitete zraka iz 1980-ih, a od 2006. nisu uopće postojali standardi kvalitete zraka u Afganistanu, Butanu, Laou ili Pakistanu.
Mnogi kritičari istaknuli su da industrijski divovi i svjetski čelnici poput SAD-a i Velike Britanije imaju tehnologiju i bogatstvo za prevladavanje potrebnih i dramatičnih promjena u standardima kvalitete zraka, ali ne čine ni približno onoliko koliko bi mogli kako bi promovirali napore čistog zraka.