Žene koje su žrtve silovanja na spoju ili silovanja od strane potpunog stranca često krive sebe za napad. Često se mogu čuti izjave poput: “Nisam trebala biti pijana”, “Trebala sam ići kući s prijateljicom”, nisam smjela nositi tu minicu.” Javna percepcija i kritika žena koje su doživjele silovanje na spoju kad su bile u alkoholiziranom stanju, ili kada su flertovale s dečkom, ili ostale s nasilnim dečkom pogoršavaju osjećaj krivnje zbog silovanja. Slučajevi u medijima visokog profila mogu povećati krivnju i sram jer javnost i mediji mogu napasti žrtvu zbog ponašanja za koje vjeruju da je moglo riskirati silovanje.
Međutim, silovanje na spoju nije kazna za rizično ponašanje, niti njegova posljedica. To je namjerni čin nasilja počinjen nad osobom koja je odbila seksualni odnos ili nije mogla dati pristanak zbog nesposobnosti. Ono što se dogodilo prije silovanja ne čini dopuštenim da osoba prisiljava drugu osobu na spolni odnos.
Ipak, većina žena koje dožive silovanje na spoju sebe krive osjećaju sram što su silovane i pokušavaju preispitati svoje postupke. Krivnja u jednom smislu odbija druge intenzivnije osjećaje tuge, depresije, tjeskobe i očaja povezane s doživljavanjem traume. Nadalje, krivnja može dati osobi osjećaj da se silovanje dogodilo zato što osoba nije adekvatno kontrolirala situaciju. Ova iluzija kontrole može dati osjećaj da bi bolja kontrola u budućnosti spriječila nasumične nasilne događaje.
Mnogi koji dožive traumatičan događaj poput ovog vjerojatno će se osjećati izvan kontrole. Okrivljavanje sebe sugerira da bi kontrola bila moguća. Ovo nije istina. Nitko zapravo nema kontrolu nad nekim tko bi počinio takav zločin. Osjećaj stalne opasnosti može imati štetan utjecaj na žrtvu – razbija iluziju da se loše stvari događaju drugima, ali da će netko nekako ostati siguran.
Pomaže zapamtiti da za silovanje na spoju nikada nije kriva žrtva. Iako postoje situacije u kojima se žrtva može nalaziti koje je dovode u opasnost, te odluke ne utječu na silovatelja. Silovatelj će silovati bez obzira na signale koje šalje ili radnje koje je trebao ili nije trebao izvršiti.
S obzirom na to, najbolji način da se pomogne s osjećajem krivnje, koji može biti sveprisutan i trajati mnogo mjeseci ili čak godina, je potražiti pomoć. Privatno savjetovanje, grupna terapija i brojne dostupne telefonske linije za seksualno zlostavljanje mogu pomoći da naučite ne okrivljavati sebe. Pogotovo u grupnim okruženjima, može biti vrlo terapeutski znati da mnogi drugi vode istu bitku protiv okrivljavanja sebe.
Istina je da ga rizičnije ponašanje može dovesti u ranjivije situacije. Kako bi se osjećale sigurnije, mnoge se žene osjećaju utješeno pohađanjem tečajeva samoobrane i učenjem više o silovanju na spoju i okolnostima pod kojima će se ono najvjerojatnije dogoditi. Mnogi fakulteti također nude savjete o tome kako izbjeći rizične situacije, kao i reagirati na potencijalni napad. Odlukom podići tužbu protiv silovatelja također može povećati osjećaj sigurnosti i pripisati silovatelju tamo gdje joj je mjesto.
Snažni osjećaji zbog silovanja na spoju mogu se ponavljati mjesecima i godinama nakon napada, pa je dobra mreža podrške jedno od najboljih pomagala za prevladavanje ove traume. Za početak, oni u SAD-u mogu nazvati Nacionalnu telefonsku liniju za seksualne napade na 1-800-656-HOPE. Ako biste radije s nekim razgovarali osobno, možete razgovarati i s korisnim članom klera, učiteljem od povjerenja, školskim savjetnikom ili lokalnom policijskom upravom. Svi ti resursi mogu vam pomoći u pronalaženju potpore koja vam je potrebna da se nosite s osjećajem krivnje i drugim emocionalnim zamkama koje se javljaju nakon doživljavanja nasilne traume.