S raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine, ekonomski i politički sustav poznat kao komunizam doživio je najveću javnu osudu do sada. Iako Kina, Kuba i Sjeverna Koreja i dalje prakticiraju modificirane verzije komunizma, uglavnom vodeće svjetske ekonomske sile smatrale su teoriju ekonomije koju kontrolira država izrazitim neuspjehom. Komunizam je u teoriji možda zvučao uvjerljivo, ali se pokazalo da komunizam u praksi potiče samo najkorumpiranije članove vlade da traže napredak unutar sustava.
Ali je li komunizam još uvijek praktična ideja? Na neki način, komunizam je jednako praktičan kao i kapitalistički koncepti koje su pokušali zamijeniti. Čini se da je problem još uvijek implementacija pozitivnih aspekata komunizma u kapitalističkom društvu koje izjednačava ekonomski komunizam s političkim totalitarizmom. Dopuštanje javnog vlasništva nad osnovnim uslugama, kao što su javni prijevoz ili poštanske dostave, na primjer, nije se pokazalo nepraktičnom idejom.
Komunizam u svom najčišćem obliku bio je mnogo praktičnija alternativa kapitalizmu tijekom najranijih dana industrijske revolucije. Bilo je dobrog ekonomskog smisla, na primjer, poticati kolektivnu poljoprivredu u vrijeme kada su svjetska gospodarstva još uvijek bila uglavnom agrarna. U ekonomskom komunizmu pojedini poljoprivrednici mogli su se dogovoriti da udruže sve svoje resurse kako bi proizveli više usjeva za svoje sugrađane bez brige o financijskoj potpori vlastitim obiteljima. U kapitalizmu, ako pojedinačni poljoprivrednik nije uspio proizvesti dovoljan urod, mogao bi se suočiti s povratom svoje zemlje i biti prisiljen pronaći drugi posao. U komunizmu, međutim, pojedinačni poljoprivrednik i njegova obitelj preživjeli bi čak i ako su njegovi doprinosi bili minimalni.
Jedan koncept ekonomskog komunizma koji je na papiru možda zvučao praktičnije nego u praksi bila je ideja da svaki radnik ima pravo pronaći posao prema svojim sposobnostima. To je možda funkcioniralo u teoriji, ali u praksi je gotovo nemoguće jamčiti prikladan rad za svačije interese ili sposobnosti. Kad bismo svi mogli birati svoje poslove prema svojim osobnim željama, svijet bi bio ispunjen manekenkama, glazbenicima, liječnicima i drugim zaposlenicima visokog profila. Ne bi postojao dovoljan broj nekvalificiranih ili polukvalificiranih radnika za popunjavanje potrebnih, ali neglamuroznih radnih mjesta. Ideja o usklađivanju vještina radnika s njihovim poslovima pokazala se teškom u praksi, budući da su mnogi radnici u komunizmu postali nezadovoljni svojim dodijeljenim poslovima i imali su malo poticaja da poboljšaju svoju produktivnost.
Modificirani oblik komunizma još uvijek bi se mogao smatrati praktičnim i izvodljivim, ali je malo vjerojatna implementacija u širokim razmjerima nakon raspada Sovjetskog Saveza. Sve dok kapitalizam ostaje dominantan ekonomski sustav, radnici i političari će uvijek uživati u njegovim očitim materijalnim prednostima u odnosu na komunizam. Bilo bi vrlo teško prodati cijelu državu na blagodatima komunizma u doba u kojem se potiče i nagrađuje konzumerizam i privatno poduzetništvo. Komunizam može imati neke praktične elemente, posebno u kontroli prirodnih resursa, ali općenito se pokazao neprovedivim bez barem nekog oblika modifikacije ili kapitalističkih utjecaja.