IQ, što je skraćenica za kvocijent inteligencije, rezultat je dobiven iz testa dizajniranog za mjerenje nečije sposobnosti rješavanja problema, razmišljanja, pamćenja informacija i razumijevanja konceptualnih ideja. Od popularizacije ovog testiranja početkom 20. stoljeća, mnoge studije pokušavaju utvrditi je li moguće povećati IQ. Od početka 21. stoljeća istraživanja nisu uvjerljivo dokazala može li se ili ne može povećati IQ. Neki stručnjaci tvrde da je nečiji IQ fiksni. Drugi sugeriraju da je moguće povećati kvocijent inteligencije kroz mentalne vježbe ili čak kroz dijetu.
Mnogi istraživači vjeruju da je nečiji kvocijent inteligencije relativno fiksiran naslijeđem i da se ne može poboljšati. To je uglavnom zato što su IQ testovi dizajnirani da mjere ne koliko pojedinac zna, već koliko dobro rješava probleme, primjenjuje razum, tumači koncepte i pamti informacije. Drugim riječima, ovi testovi su prvenstveno mjera kako netko misli, a ne onoga što zna. Stoga se smatra, tvrde ovi istraživači, da povećanje nečijeg znanja ili skladištenja informacija neće utjecati na njegov učinak na testu inteligencije. Čini se da je ovaj zaključak potkrijepljen činjenicom da IQ ima tendenciju da ostane prilično stabilan tijekom cijelog života.
Neka istraživanja su, međutim, sugerirala da je moguće povećati IQ ne obogaćivanjem nečijeg znanja, već vježbanjem mozga. Studija iz 2008. provedena na Sveučilištu u Michiganu testirala je teoriju da bi poboljšanje kratkoročnog pamćenja kroz mentalne vježbe moglo dovesti do poboljšane izvedbe na onim pitanjima IQ testa koja zahtijevaju od testera da obrađuju nove koncepte ili informacije. Nakon rada s dvije eksperimentalne skupine i dvije kontrolne skupine, ovi istraživači su otkrili da su testeri koji su bili obučeni u tehnikama kratkoročnog pamćenja postigli nešto bolje rezultate na testovima inteligencije od testera iz kontrolnih skupina. Iako se čini da ova studija podupire ideju da pojedinci mogu malo povećati kvocijent inteligencije, stručnjaci se slažu da je potrebno više istraživanja prije nego što se u potpunosti shvati veza između kratkoročnog pamćenja i kvocijenta inteligencije.
Određene studije sugeriraju da prirodna prehrana u djetinjstvu može povećati IQ. Istraživači su primijetili, na primjer, da djeca koja su dojena prvih šest mjeseci života obično imaju nešto viši kvocijent inteligencije od djece koja su hranjena adaptiranim mlijekom. Osim toga, istraživači su primijetili da je kvocijent inteligencije djece čija se prehrana uglavnom sastoji od masne, prerađene hrane između dojenčadi i treće godine obično niži od one čija se prehrana sastoji od svježeg povrća, cjelovitih žitarica i drugih zdravih namirnica. Međutim, važno je napomenuti da veza između prehrane u djetinjstvu i kvocijenta inteligencije nije utvrđena kao uzročna. Drugi čimbenici, kao što su kućno okruženje i uključenost roditelja, također mogu igrati ključnu ulogu u prehrani djece i kvocijentu inteligencije.