Sve je veći konsenzus da bi prejedanje prerađenim mesom moglo biti nezdravo, ali postoji i mnogo skepticizma u vezi s tim mišljenjima i nema sigurnosti po tom pitanju. Bilo je nekoliko različitih studija koje upućuju na to da konzumacija proizvoda poput kobasica, salama, slanine i drugog prerađenog mesa može dovesti do određenih zdravstvenih rizika. To uključuje moguću povezanost sa srčanim bolestima, dijabetesom i potencijalnu povezanost s rakom debelog crijeva. Neki stručnjaci dovode u pitanje kvalitetu istraživačkih metoda koje stoje iza ovih studija, dijelom zbog inherentnih poteškoća u proučavanju prehrane ljudi, a dijelom zbog nekih korištenih istraživačkih metoda.
Stručnjaci smatraju da postoji nekoliko različitih mogućih razloga zašto bi prerađeno meso moglo biti opasnije za zdravlje osobe od svježeg mesa. Jedna od mogućnosti su više razine natrija koje se često nalaze u prerađenim mesnim proizvodima. Sol se često koristi za očuvanje stvari, a značajne količine se često dodaju mnogim prerađenim namirnicama. Neke studije već sugeriraju moguću povezanost natrija i visokog krvnog tlaka, pa bi to mogao biti jedan od primarnih razloga. Druga mogućnost je uključivanje kemikalija zvanih nitrati, koje se obično također uključuju u svrhu očuvanja.
Neki su ljudi odgovorili na ove studije tako što su se potrudili stvoriti vlastito prerađeno meso kod kuće. U tim slučajevima ljudi će često smanjiti količinu soli ili barem minimalizirati upotrebu drugih kemikalija. Ovi ljudi vjeruju da im poduzimanje ovih mjera može omogućiti da jedu salamu, kobasice i drugu prerađenu hranu bez izlaganja tolikoj opasnosti. Stvarna učinkovitost ovog pristupa općenito nije temeljito proučavana.
Postoji određena razina skepticizma u vezi s nekim studijama koje potiču zabrinutost oko prerađenih mesnih proizvoda. Neki skeptični znanstvenici misle da bi istraživanje moglo pokazati lažnu vezu, a to se može dogoditi na nekoliko različitih načina. Na primjer, ako većina ljudi koji su jeli velike količine kobasica imaju i neki drugi zajednički element životnog stila, kao što je nedostatak tjelovježbe, moglo bi biti teško odrediti koji je zapravo uzrok povezanosti. Studije se obično trude prilagoditi tim mogućnostima, ali stvari se ionako mogu povremeno provući, pogotovo kada su rezultati statistički marginalni.
Drugi mogući problem s mnogim studijama o hrani je duljina vremena koje je potrebno za njihovo izvođenje i poteškoća u sudjelovanju. Mnoge studije jednostavno traže od ljudi da slijede dijetu određeno vrijeme ili im daju anketu o tome koju vrstu hrane su jeli. Budući da mnoga od ovih studija nisu nužno nadzirana, ljudski element često dolazi u obzir, a ljudi mogu odustati od dijeta tijekom istraživanja ili se pogrešno sjećati detalja kada odgovaraju na ankete.