Među potrošačima je sve veći trend odricanja od šminke bogate kemikalijama u korist prirodnije kozmetike. Razlog za ovo kretanje prvenstveno se temelji na zabrinutosti za zdravlje u vezi s upitnim sastojcima. Međutim, iako je svijest potrošača možda napredovala, standardi označavanja nisu se puno poboljšali od 1930-ih. Zapravo, ne postoji službena definicija pojma “prirodno” u kozmetičkoj industriji, što može otežati pouzdanost saznanja jesu li mnoge prirodne kozmetike, zapravo, prirodne.
U SAD-u, Federalni zakon o hrani, lijekovima i kozmetici (FD&C) iz 1938. klasificira proizvod kao kozmetički ako je namijenjen poboljšanju ili promjeni izgleda bez utjecaja na fizičku strukturu ili tjelesne sustave; inače bi se klasificirao kao kozmetika i lijek. Osim parfema, dezodoransa i losiona, kozmetika uključuje uobičajeni niz proizvoda za šminkanje lica. Stoga se Zakon o FD&C primjenjuje na tekuću ili puderastu podlogu, puder za lice, maskaru, sjenilo, rumenilo i ruž za usne. Također se proteže na pojedinačne sirovine koje se koriste za proizvodnju proizvoda.
Moglo bi biti primamljivo pomisliti da američka uprava za hranu i lijekove, koja je izradila nacrt Zakona o FD&C, prati uključivanje sastojaka i opću sigurnost kozmetike prije nego što postane dostupna potrošačima. Nažalost, to nije slučaj. Zapravo, proizvođači kozmetike nisu obvezni registrirati svoje proizvode ili dostaviti bilo kakve sigurnosne informacije o sastojcima koji se koriste za njihovu proizvodnju. Kombinirajte ovu činjenicu s nedostatkom regulatorne definicije pojma “prirodno” i proizvođači su slobodni označiti svoje proizvode kao prirodnu kozmetiku, čak i ako to nisu.
Dakle, je li prirodna kozmetika stvarno prirodna? Odgovor na to pitanje je dvojak: neki jesu, neki nisu. Naučiti kako razlikovati uistinu prirodnu kozmetiku od one temeljene na umjetnim sastojcima leži u sposobnosti dešifriranja etiketa. Prvo, shvatite da gotovo svaka prirodna kozmetika još uvijek može sadržavati mali dio neprirodnih sastojaka u obliku emulgatora ili konzervansa. Zapravo, većina renomiranih proizvođača to daje do znanja navodeći da je proizvod “95%” ili “99%” prirodan na etiketi.
Sljedeća stvar koju treba tražiti je osnova formule. Većina prirodne kozmetike danas se proizvodi od vrlo jednostavnih materijala, odnosno mljevenih minerala i pigmenata koji dolaze iz Zemljine kore. Međutim, uključivanje sastojaka koji tjeraju da se prisjetite srednjoškolskih lekcija kemije trebalo bi podići obrvu. Najčešći sastojci koje treba izbjegavati su natrijev lauril sulfat, propilen glikol, diazolidinil urea i parabeni s prefiksom “Butil”, “Metil” ili “Etil”. Osim toga, sintetički mirisi mogu se maskirati jednostavnim “mirisom” koji se pojavljuje na popisu sastojaka, a umjetne boje će biti navedene kao FD&C ili D&C nakon čega slijedi broj.
Prirodna kozmetika, s druge strane, neće imati većinu ili sve gore navedene sastojke. Osim prirodnih minerala, vjerojatnije je da sadrže botaničke ekstrakte i eterična ulja. Konačno, treba uzeti u obzir i redoslijed sastojaka jer to ukazuje na ukupnu koncentraciju u proizvodu.