Jesu li prve atomske bombe bačene na njihove namjeravane ciljeve?

Povijest je puna gotovo promašaja. Od pokušaja atentata – kraljica Viktorija izbjegla je sedam takvih pokušaja – do zastrašujućih sukoba poput Kubanske raketne krize, obiluju slučajevi da bi, da je došlo do najgoreg, svijet danas izgledao znatno drugačije. Možda najrazorniji primjer dogodio se u kolovozu 1945., kada se Drugi svjetski rat bližio kraju, uglavnom zbog američkog bombardiranja dva japanska grada: Hirošime i Nagasakija. Međutim, strašni napadi nisu išli baš onako kako je prvotno planirano. Umjesto da bace nuklearno oružje na Nagasaki, američke snage trebale su pogoditi Kokuru, grad na otoku Kyushu, ali ujutro 9. kolovoza oblaci su prikrili Kokuru. Posada za bombardiranje obišla je grad mnogo puta, ali je na kraju postalo očito da se nebo neće razvedriti. Nakon zapovijedi, posada je umjesto toga odletjela 95 milja (153 km) do svoje rezervne mete: Nagasakija. Više od 40,000 ljudi je odmah ubijeno, a jedna trećina grada je uništena. Nakon rata, Japanci su počeli koristiti izraz “Kokurina sreća” kad god bi netko izbjegao opasnost, a da nije ni znao da ona postoji.

Hirošima i Nagasaki:

Izvorno, Nagasaki nije bio među pet gradova koje su Sjedinjene Države nazvale metom nuklearnog napada.
Nuklearna bomba koja je detonirana iznad Hirošime nosila je kodni naziv “Mali dječak”, dok je “Debeli čovjek” pogodio Nagasaki.
Američko bombardiranje Tokija 9. ožujka 1945. ubilo je gotovo isto toliko ljudi koliko i nuklearni napadi na Hirošimu i Nagasaki.