Dijagnoza poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) porasla je za 66% u Sjedinjenim Državama između 2000. i 2010., na temelju studije Northwestern Medicine. Ovo povećanje znači da je 10.4 milijuna ljudi mlađih od 18 godina dijagnosticirano s ovim poremećajem 2010. godine, u usporedbi sa 6.2 milijuna u 2000. Razlozi za povećanje su nejasni, ali povećana svijest o tom stanju – od strane roditelja i liječnika – vjerojatno je značajan doprinos faktor.
Više činjenica o dijagnozi i liječenju ADHD-a:
Tri su osnovna simptoma ADHD-a: nepažnja, impulzivnost i hiperaktivnost. Ovi simptomi općenito moraju biti prisutni u više od jednog okruženja (npr. kod kuće i u školi) i potrajati s određenom učestalošću kako bi ometali svakodnevne funkcije.
Ista studija iz Northwestern Medicine također je pokazala da stručnjaci kao što su dječji psihijatri, a ne liječnici primarne zdravstvene zaštite, sada češće liječe pacijente od ADHD-a. Istraživači ovaj pomak pripisuju zabrinutosti pedijatara oko propisivanja određenih lijekova za ADHD, od kojih su se mnogi promijenili tijekom proučavanog desetljeća.
Najčešći tretmani za ADHD su psihostimulansi, poput Ritalina® i Adderall®, koji mogu imati neželjene nuspojave, poput poteškoća sa spavanjem, tjeskobe i smanjenog apetita. Bihevioralna terapija je još jedan pristup liječenju ADHD-a.
Razlika između ADD-a (poremećaj nedostatka pažnje) i ADHD-a nije prevelika. Zapravo, ta se dva pojma često koriste naizmjenično. ADD općenito ne uključuje impulzivnost i osobine hiperaktivnosti koje ima ADHD. Danas postoje tri tipa ADHD-a:
Kombinirani tip: simptomi nepažnje i hiperaktivnosti-impulzivnosti
Pretežno nepažljiv tip: samo simptomi nepažnje (starija dijagnoza ADD)
Pretežno hiperaktivno-nepažljiv tip: samo simptomi hiperaktivnosti-impulzivnosti