Ljudi koji imaju simptome psihoze nisu nužno opasni; zapravo, veća je vjerojatnost da će pacijenti koji pate od teške mentalne bolesti postati žrtve nasilja. Psihotični ljudi odvoje se od stvarnosti zbog osnovnog mentalnog zdravlja ili loše reakcije na lijekove. Mogu doživjeti halucinacije i zablude koje ih navode na uvjerenje da su napadnuti ili da ne žive u stvarnosti. Mnogi, međutim, nisu opasni, a kod psihotičnih osoba s povećanom sklonošću opasnom ponašanju primarni rizik može biti njima samima, a ne drugima.
Uvjerenje da psihoza i drugi teški simptomi mentalne bolesti dovode do nasilja je široko rasprostranjen stereotip. Istraživanja o učestalosti nasilja u općoj populaciji sugeriraju da osobe s mentalnim bolestima u cjelini nisu vjerojatnije počiniti nasilje. Među psihotičnim osobama, postoji mali porast učestalosti nasilja koje počine osobe s pozitivnim simptomima poput deluzija i halucinacija. Veći dio ovog nasilja je protiv imovine, a ne ljudi.
Za pacijente s psihozom, ponašanje koje se čini opasnim i iracionalnim moglo bi biti sasvim razuman odgovor na zablude i halucinacije. Pacijenti koji iskreno vjeruju da ih policija prati ili da ih liječnici napadaju, na primjer, mogu burno reagirati ako se osjećaju stjerani u kut ili ugroženi. Intervencija bi u takvim okolnostima mogla postati loša.
Studije na psihotičnim osobama također ilustriraju da izvanklinički čimbenici mogu igrati ulogu u izražavanju nasilja i opasnih aktivnosti. Teška mentalna bolest može povećati rizik od beskućništva, nepovoljnih policijskih interakcija i ograničenog pristupa obrazovanju. Stres stvoren u takvim okolnostima može povećati učestalost nasilja. Istraživači također ukazuju na fenomen samoispunjavajućeg proročanstva; policija koja reagira na poziv o psihotičnoj osobi može vjerovati da je pacijent opasan, a pacijent može burno reagirati ako se policija ponaša na način koji izgleda prijeteći.
Stanje mentalnog zdravlja pacijenta može utjecati na vjerojatnost nasilnog ponašanja. Pacijenti koji ne mogu pristupiti redovitoj skrbi za mentalno zdravlje uključujući lijekove, psihoterapiju i podršku zajednice kao što je smještaj mogu biti opasniji od onih koji primaju stabilno liječenje i podršku. Programi za rješavanje zabrinutosti u vezi s nasilnim kriminalom i mentalnim bolestima imaju tendenciju da se usredotoče na pružanje usluga mentalnog zdravlja kako bi se pomoglo pacijentima da učinkovito upravljaju svojim mentalnim bolestima uvažavajući tu činjenicu.
U studiji provedenoj 2005. godine istraživačica sa Sveučilišta Northwestern Linda A. Teplin primijetila je da je učestalost nasilja počinjenog nad osobama s mentalnim bolestima mnogo veća od onih u općoj populaciji. Za osobe s teškom psihozom, incidencija može biti 12 puta ili čak viša nego za one bez mentalnih poremećaja. Ovo istraživanje sugerira da su psihotični ljudi vjerojatnije da budu žrtve nego počinitelji opasnih djela.