Odnos između američkih medija i političara definiran je kompliciranom vrstom međusobne ovisnosti. Moderni američki mediji opširno pokrivaju politiku, a mediji se oslanjaju na politiku kako bi ispunili velik dio svog vremena emitiranja. U nekim slučajevima medijske organizacije zauzimaju stavove, eksplicitno ili implicitno, i snažno podupiru određene skupine političara. Političari, zauzvrat, ulažu sve napore kako bi kontrolirali slike i ideje koje prožimaju medije, bilo pažljivim upravljanjem interakcijama s novinskim organizacijama ili izravnom kupnjom pristupa medijima.
Mediji u Sjedinjenim Državama uvijek su igrali ulogu u oblikovanju političkog života. Uspon novina s masovnom cirkulacijom u drugoj polovici 19. stoljeća dao je medijskim barunima veliki utjecaj na izbore, a političari su se često udvarali tim utjecajnim ljudima. Radio se pokazao vrlo moćnim alatom za političare, a Franklin Roosevelt je djelomično poznat po tome što je koristio taj medij kako bi izravno razgovarao s nacijom, umirujući nervoznu javnost i objašnjavajući svoju politiku kako bi potaknuo podršku svojim stajalištima.
Televizija se pokazala još važnijom, a televizijski mediji i političari počeli su se u velikoj mjeri oslanjati jedni na druge. Rasprava između Johna Kennedyja i Richarda Nixona ilustrira moć televizije. Slušatelji na radiju općenito su mislili da je Nixon pobijedio, ali oni koji su gledali na televiziji vjerovali su da je Kennedy pobijedio. Nakon ove debate, televizija je brzo postala najvažniji medij za političku debatu i oglašavanje.
Modernim političkim životom u Sjedinjenim Državama često dominira blizak odnos između medija i političara. Novinske kuće, posebno one koje programiraju cijeli dan, svaki dan, imaju puno sati za popunjavanje. Intervjui s političarima jeftin su način za popunjavanje programskih sati. Političari su pak postali vrlo ovisni o medijima kako bi zadržali svoj imidž.
U mnogim slučajevima, mediji i politički izvjestitelji imaju pristranost prema određenoj stranci ili dnevnom redu. To je potpuno legalno, ali ipak izaziva zabrinutost među onima koji gledaju medije. Interakcije između agenata medija i političara iz istog tabora obično su srdačne, dok one između medijskih osoba i političkih protivnika mogu biti poprilično oštre.
Kritičari svih ideoloških uvjerenja često su izražavali zabrinutost zbog veza između medija i političara u Sjedinjenim Državama. Velika zabrinutost proizlazi iz goleme količine truda koji mnogi političari osjećaju primorani uložiti u stvaranje i očuvanje javnog imidža. Protivnici ovakvog stila medijskog izvještavanja tvrde da on nije ništa više od marketinga za političare, te da ne služi za informiranje javnosti ili prisiljavanje zakonodavaca da se pozabave teškim i bitnim pitanjima.