Autonomni živčani sustav i stres reagiraju jedan na drugi unutar ljudskog tijela, uzrokujući bilo što, od osjećaja borbe ili bijega do mentalnog mira. Stres može poprimiti unutarnji oblik, kao što je kronična bolest, ili se može primijeniti izvana iz obiteljskih i profesionalnih obveza. Ljudski autonomni živčani sustav pokušava ublažiti stres kako bi održao hormonsku i mentalnu ravnotežu.
Simpatička i parasimpatička mreža čine autonomni sustav. Neposredne hormonalne reakcije na stres javljaju se iz simpatičke mreže, štiteći tijelo od fizičkih ili psihičkih ozljeda. Parasimpatička mreža nastavlja kontrolu nad simpatičkim sustavom nakon što se navodna prijetnja, ili stres, riješi ili ukloni. Osjećaj smirenosti i spokoja ispunjava um osobe, omogućujući tijelu da se vrati u normalno funkcioniranje.
Autonomni živčani sustav i stres se neprestano bore. Tijelo prirodno želi ostati mirno i uravnoteženo, ali svakodnevni stresni život zahtijeva i simpatičku i parasimpatičku mrežu kako bi osigurali opću fizičku i mentalnu sigurnost osobe. Stres uzrokuje tjelesnu nadbubrežnu žlijezdu da emitira hormon adrenalin, prema uputama simpatičkog dijela autonomnog živčanog sustava. Adrenalin daje tijelu trenutnu energiju i budnost za suočavanje sa stresom. Srce kuca brže, zbog čega više kisika infiltrira mišiće i mozak za brze odgovore na vanjske situacije.
Autonomni živčani sustav i stres mogu se kombinirati kako bi povrijedili tijelo ako je izloženost stresu dugotrajna. Izlučivanje hormona dolazi iz drugih žlijezda unutar tijela, sprječavajući bilo kakve vanjske energetske napore. Glavni sustav oštećen zbog mješavine autonomnog živčanog sustava i stresa je imunološka mreža. Dugotrajni stres će spriječiti prirodnu sposobnost tijela da se bori protiv bolesti, uzrokujući više bolesti s vremenom.
Ljudskom tijelu su potrebne male količine stresa za cjelokupni zdrav život. Svakodnevni izazovi, od radnih projekata do školskog eseja, pomažu tijelu da luči neurotransmitere. Ovi hormoni, poput norepinefrina, pomažu mozgu da formira nove veze za sjećanja i novonaučene informacije kroz interakciju autonomnog živčanog sustava i stresa.
Neki ljudi možda ne shvaćaju da su u stalno stresnoj situaciji, u kojoj se autonomni živčani sustav neprestano bori između smirenosti i budnosti. Na primjer, stanovnici gradova, s upornim prometnim šumom i glasnom industrijskom bukom, skloni su višoj razini stresa u odnosu na stanovnike sela. Stručnjaci predlažu da život bude što jednostavniji, uključujući smanjenje upotrebe elektronike. Čak i elektromagnetska polja, koja proizlaze iz elektronike, uzrokuju skriveni stres za ljudsko tijelo.