Jedan od glavnih načina na koji su krvožilni sustav i homeostaza neraskidivo povezani jest njihova međuovisnost jedna o drugoj kako bi se održale zdrave “postavke” kroz mnoge organske sustave i signalne putove tijela. Održavanje životne sredine unutar tijela ovisi o odnosu između cirkulacijskog sustava i homeostaze na izravniji i očigledniji način. Ovaj važan odnos može se vidjeti kada se bitne kemikalije, hranjive tvari i drugi materijali transportuju iz vanjskog okruženja ili drugih organa i isporučuju putem krvi i plazme cirkulacijskog sustava na mjesta na kojima su potrebni. Zauzvrat, cirkulacijski sustav je taj koji transportira otpad iz stanica uključenih u metabolizam tih materijala za uklanjanje iz tijela. Ako se bilo koja od ovih primarnih funkcija uvoza ili izvoza radikalno poremeti, tijelo možda neće moći obavljati funkcije održavanja života ili nakupljanje toksina može uzrokovati patološku bolest ili metaboličko trovanje.
Odnos između krvožilnog sustava i homeostaze je relevantan za svako živo tkivo u tijelu. Život je podržan protokom krvi koji je pokrenut kontrakcijom srčanog mišića, koji mora biti dovoljno jak i pokazati značajnu konzistenciju kako bi se pojedinačnim stanicama dostavili potrebni materijali u dovoljnim količinama kako bi se održala homeostatska funkcija njihovog povezanog tkiva. . Možda je najvažnija tvar koja se prenosi do pojedinih stanica kisik. Ogromna većina stanica u tijelu prvenstveno ovisi o kisiku za stvaranje kemijskih reakcija koje održavaju homeostatsku ravnotežu, što uključuje primarne funkcije preživljavanja poput regulacije ukupne tjelesne temperature. S druge strane, nakon što se ove stanične kemijske reakcije dovrše, ako cirkulacijski sustav ne funkcionira tako da odnese metabolički otpadni produkt ugljični dioksid, tjelesne stanice, tkiva i organi bi se ugušili i na kraju umrli.
Mnogi čimbenici se uzimaju u obzir pri povezivanju cirkulacijskog sustava i homeostaze. Brojne “postavke” osiguravaju da unutarnje okruženje koje okružuje svaku tjelesnu stanicu bude zdravo i održivo, unatoč neizbježnim promjenama koje se unose u homeostatsku jednadžbu. Odnos koji se vidi između cirkulacijskog sustava i homeostaze formira se, uglavnom, time što je sustav u stanju mijenjati svojstva tjelesnih tekućina; poput krvi, plazme i limfe. Krvožilni sustav mora stalno nadzirati te tjelesne tekućine preko svojih veza sa središnjim živčanim sustavom kako bi prilagodio čimbenike poput saliniteta, kiselosti i temperature. Na primjer, međuovisnost krvožilnog sustava i homeostaze imunološkog sustava kroz limfne putove sprječava tijelo da podlegne svakodnevnom napadu potencijalno smrtonosnih patogena iz vanjskog okruženja.