Opaženi odnos između gospodarskog rasta i smanjenja siromaštva naveo je vlade da teže gospodarskom rastu kako bi povećale životni standard stanovništva. Iskustvo pokazuje da gospodarski rast ima učinak na smanjenje razine siromaštva, ali taj učinak može uvelike varirati, ovisno o drugim ekonomskim čimbenicima kao što su raspodjela i vlasništvo imovine. Koncentracija samo na gospodarski rast kako bi se riješio problem siromaštva, bez obraćanja pozornosti na vrstu potrebne strategije rasta, ponekad je dovela do velikih infrastrukturnih projekata velikih razmjera koji nisu koristili većini ljudi. Ovo negativno iskustvo dovelo je do strategija rasta u korist siromašnih koje imaju za cilj povećanje prihoda u najsiromašnijim dijelovima društva. To uključuje strategije poput diverzifikacije ruralne industrije ili novčanih transfera siromašnima koji ovise o njihovom sudjelovanju u zdravstvenim i obrazovnim projektima.
Konvencionalne mjere za promicanje gospodarskog rasta, koje su u prošlosti favorizirale institucije kao što je Međunarodni monetarni fond, uključivale su deregulaciju industrije, privatizaciju poslovanja i liberalizaciju trgovine. Ova vrsta strategije, koju vlade često postavljaju kao uvjet za dobivanje relevantnih sredstava, mogla bi dovesti do problema za neučinkovita lokalna poduzeća i povećanja jaza između bogatih i siromašnih. Najjače tvrtke i ljudi ekonomski su opstali, a najslabije su otjerane iz poslovanja zbog nacionalne i međunarodne konkurencije. Odnos između gospodarskog rasta i siromaštva ovisi o društvenoj i ekonomskoj situaciji u zemlji na početku strategije rasta te o tome kako je ekonomska moć raspoređena. Tamo gdje je većina imovine zemlje koncentrirana u nekoliko ruku i samo mali broj poduzeća može se natjecati na međunarodnoj razini, gospodarski rast može poboljšati prihode ekonomske elite, a da ne napravi razliku za one koji su blizu granice siromaštva.
Odnos između gospodarskog rasta i siromaštva dovodi do teških problema u ruralnim područjima, gdje može živjeti većina stanovništva zemlje u razvoju. U ruralnim područjima pritisak stanovništva često dovodi do ruralne nezaposlenosti i smanjenja prihoda jer veliki broj ljudi zauzima zemlju. Strategije gospodarskog rasta mogu biti učinkovitije u uklanjanju siromaštva ako imaju za cilj diverzificirati industriju u ruralnim područjima i povećati produktivnost podizanjem razine obrazovanja i poboljšanjem ruralne infrastrukture. Ova strategija može povećati prihode u ruralnim područjima i zaustaviti odlazak ljudi sa sela u gradove, što često rezultira visokim urbanim siromaštvom. Strategija rasta u korist siromašnih mora aktivno upravljati odnosom između gospodarskog rasta i siromaštva, osnažujući siromašne i omogućavajući im da steknu potrebnu razinu zdravlja, obuke i vještina.