Iako su filozofi često raspravljali o tome, fenomenologija i egzistencijalizam su praktički neodvojivi u modernoj filozofiji. Egzistencijalizam je u osnovi proučavanje ljudskog postojanja kako se ono odnosi na pojedinca. Ova grana filozofije promatra kako svaka osoba svoj vlastiti život prožima smislom, unatoč brojnim preprekama koje svijet kakav jest prirodno postavlja na put. Fenomenologija je proučavanje ljudske svijesti, odnosno kako svaka osoba doživljava svijet oko sebe. Mnogi se filozofi danas slažu da se fenomenologija i egzistencijalizam preklapaju u mnogim područjima jer se oba bave ljudskim iskustvom i percepcijom svijeta.
Većinu vremena, egzistencijalizam se usredotočuje na postojanje ljudskih bića, a ne na njihovu bit. Ova se filozofija ne usredotočuje na dušu ili na nematerijalne čimbenike, poput Boga i duhovnog života. Ti se čimbenici ponekad uzimaju u obzir, ali samo kao dio osobne filozofije osobe, a ne kao općeprihvaćena istina. U egzistencijalizmu ništa nije objektivno; sva iskustva su subjektivna, pri čemu svaka osoba svom životu pripisuje drugačije značenje. Egzistencijalizam tvrdi da ljudi trebaju dati smisao svom životu kako bi im pomogli da se izdignu iznad nepovoljnih karakteristika svijeta u cjelini.
Studij fenomenologije također se bavi postojanjem, ali se više usredotočuje na to kako različita iskustva oblikuju nečije mišljenje o svijetu općenito. Filozofi koji pripisuju ovu školu mišljenja obično gledaju na fenomene ili stvari onako kako se pojavljuju u svakom pojedinom ljudskom iskustvu. Drugim riječima, nešto što se jednoj osobi čini kao fenomen ili čudno događanje, drugoj može biti sasvim normalno. Na primjer, jedna osoba može doživjeti sjenu na fotografiji kao duh ili nadnaravnu figuru, dok druga osoba doživljava isti fenomen kao slučaj preeksponiranog filma.
Ono gdje se fenomenologija i egzistencijalizam preklapaju je iskustvo. Ljudi koriste fenomene koje doživljavaju kako bi svoje živote proželi smislom, što ih tjera da nastave funkcionirati i gurati naprijed. Svaka osoba drugačije doživljava fenomene, što znači da je svaki slučaj ljudskog postojanja drugačiji. To daje svijetu mnogo različitih vrsta ljudi. Ta je raznolikost nužna kako bi se i fenomenologija i egzistencijalizam održali na životu. Kad bi svi ljudi doživljavali i percipirali stvari na isti način, nijedna od ovih filozofija ne bi postojala.
Pokretačka snaga i fenomenologije i egzistencijalizma je ispunjenje. Ljudska bića doživljavaju stvari kao što jesu jer trebaju osjećati smisao. Ove dvije filozofije se sudaraju jer to ispunjenje ovisi o pridavanju smisla nečijem životu, a zatim i doživljaju tog značenja.