Hidrostatički tlak je mjera naprezanja tekućine, kao što je voda, dok miruje. Dva su čimbenika utjecaja: lokalna gravitacija i gustoća tekućine. Koloidni osmotski tlak (COP) je količina naprezanja proteina krvne plazme koji imaju sposobnost povlačenja vode u krvožilni sustav. Proteini plazme unutar kapilara održavaju ravnotežu visokog tlaka kako bi spriječili curenje tekućine iz kapilara, normalno. Ako dođe do gubitka koloidnog osmotskog tlaka, ta se ravnoteža može poremetiti, dopuštajući tekućinama da prijeđu membranske barijere u tkiva i uzrokuju nakupljanje tekućine poznato kao edem.
U studijama tumora kako bi se utvrdilo pokazuju li COP i hidrostatski tlak bilo kakvu razliku između kancerogenih tkiva i tekućina i normalnih tkiva i tekućina, otkriveno je da tumori dojke imaju značajan pad hidrostatskog tlaka i povećanje koloidno osmotskog tlaka, uzrokujući propuštanje tumorskih žila . Studije tri druge vrste tumora pokazale su razliku između očitanja tlaka u tumorskim tkivima naspram očitanja tlaka normalnih tkiva. Međutim, razlike nisu bile toliko izražene kao kod tumora raka dojke. Vjeruje se da gubitak integriteta stanične membrane i upala tkiva unutar tumora uzrokuju povišena očitanja COP.
Ravnoteža tekućine obično se izjednačava u normalnim krvnim žilama i okolnim intersticijskim tkivima; međutim, kako visok natrij u krvi pomaže proteinima da povuku vodu u opskrbu krvlju, to može dovesti do stanja zasićenih krvnih žila poznatog kao hipervolemija i posljedične dehidracije okolnih tkiva. Obrnuto je kada se razina natrija smanji, a hidrostatski tlakovi zadržavaju tekućine u tkivima. Budući da je hidrostatski tlak mehanička sila, kada dođe do pada krvnog tlaka, cirkulacijski šok će uzrokovati blage simptome tahikardije i blage periferne vazokonstrikcije žila, ili teške simptome uključujući sistoličke brzine manje od 60, izraženo bljedilo i mentalni stupor. Stanja neurogenog, anafilaktičkog ili septičkog šoka pokazuju izrazito povećanje i smanjenje hidrostatskog tlaka i koloidno osmotskog tlaka te pokazuju znakove hipervolemije ili hipovolemije.
Stanje poznato kao ascites je abnormalno nakupljanje tekućine u tkivima abdominalnog područja. Bolesti kao što su ciroza i hipertenzija uzrokuju ascites i obično se liječe dijetama s niskim udjelom natrija i diureticima; međutim, nekim pacijentima je potrebno više olakšanja. Liječenje poznato kao transjugularni intrahepatični portosistemski šant (TIPS) posljednjih je godina počelo donositi značajna poboljšanja u 50% do 70% slučajeva, uz nekoliko komplikacija. Ovi uspjesi pokazuju povišenje koloidno osmotskog tlaka i uravnoteženo smanjenje hidrostatskog tlaka, sprječavajući daljnje curenje vode iz krvnih žila.