Kratkoročna i radna memorija privremeno pohranjuju informacije do zadržavanja u dugoročnoj memoriji. Kada osoba radi na zadatku ili rješava problem, informacije ulaze u kratkoročno pamćenje prije nego što se presele u radnu memoriju. Primjer razlikovanja mogao bi uključivati čitanje recepta, gdje se koraci drže u kratkoročnom pamćenju. Radna memorija zadržava korake u ograničenom vremenskom razdoblju, što sprječava kuharu da dva puta doda šećer.
Oba oblika memorije pohranjuju ograničene količine novih informacija u kratkom vremenskom razdoblju. To omogućuje mozgu da kontinuirano uklanja nepotrebne podatke kako bi napravio mjesta za nove informacije, što se događa automatski, a ponekad i na nesvjesnoj razini.
Radna memorija združuje informacije kako bi ih bilo lakše prisjetiti nekoliko sekundi kasnije i dohvatiti iz dugotrajne pohrane. Većina stručnjaka vjeruje da se sedam bitova informacija može zadržati i u kratkoročnoj i u radnoj memoriji, što objašnjava zašto telefonski brojevi obično sadrže sedam znamenki. Akronimi također smanjuju teret pokušaja prisjećanja dugih imena ili naslova spajanjem informacija u komade kojima se može upravljati.
Neki istraživači vjeruju da radna memorija koristi koncentraciju i usredotočenu pažnju kako bi omogućila pohranu podataka u kratkoročnu memoriju. Kažu da je ova vrsta pamćenja manje osjetljiva na smetnje koje se mogu pojaviti tijekom učenja nečeg novog. Dio teorije uključuje proces kontrole pažnje putem radne memorije.
Drugi znanstvenici pronašli su vrlo malu razliku između ova dva oblika pamćenja i vjeruju da su oba dio istih mentalnih procesa. Radno pamćenje može djelovati uz kratkoročno pamćenje, kao što je dopuštanje osobi da zapamti prve riječi u rečenici dok čita ostatak. Obje vrste predstavljaju važne alate u razvoju jezika i čitanju, a osobe s poteškoćama u učenju mogu imati nedostatke u jednom ili drugom.
Nakon što se informacija obradi i manipulira u kratkoročnoj i radnoj memoriji, koja se naziva primarna memorija, ona odlazi u sekundarnu memoriju, gdje se pohranjuje. Dugotrajno pamćenje može se s vremenom pogoršati, ali ova teorija također izaziva raspravu među znanstvenicima. Neki ljudi koriste alate, kao što je zapisivanje telefonskog broja, kako bi ga utisnuli u dugotrajnu memoriju.