Gospodarstvo je golem konglomerat pojedinaca, poduzeća, propisa, vladine politike i pojava. Dva važna aspekta tržišnog gospodarstva su monetarna politika i poslovni ciklus. Prvi predstavlja vladinu politiku u pogledu ponude novca i kamatnih stopa, dok je drugi prirodni ciklus faza, od rasta do vrhunca do kontrakcije i pada. Dok tržišna ekonomija prirodno prolazi kroz svaku fazu, vlade mogu utjecati na poslovni ciklus korištenjem monetarne politike, dakle izravne veze između njih. Nažalost, monetarna politika i poslovni ciklus mogu imati neželjene negativne učinke.
Tržišna gospodarstva prvenstveno se oslanjaju na pojedince i tvrtke koji borave na općim lokacijama za premještanje resursa među korisnicima. Rast se događa prirodno kako raste potražnja za robom ili uslugama za određenim artiklima. Inflacija, koja se klasično definira kao previše dolara jurnjava za malo robe, može se pojaviti zbog rasta. Međutim, to bi se moglo ispraviti nakon što dobavljači mogu povećati ponudu na strani ekonomske jednadžbe. Monetarna politika i poslovni ciklus imaju tendenciju da započnu svoj odnos u fazi rasta.
Vlade mogu odlučiti potaknuti rast korištenjem središnje banke ili druge gospodarske agencije koja utvrđuje monetarnu politiku. Povećanjem ponude novca kroz niske stope zadržavanja banaka i niske kamatne stope, rast može započeti zbog lakoće pristupa novcu. Poduzeća se mogu proširiti, a pojedinci imaju mogućnost kupnje više robe ili skuplje robe nego prije uvođenja politike. Poteškoća se javlja, međutim, jer neprirodna inflacija može rezultirati labavom monetarnom politikom, a poslovni ciklus rano počinje dostizati vrhunac. Rani vrhunac u fazi rasta znači da se tvrtke ne mogu širiti, a cijene robe mogu porasti zbog niže ponude i stabilne ili veće potražnje zbog povećane razine novca za pojedince za kupnju robe.
Posljedica labave monetarne politike i nagle inflacije može dovesti do toga da vlada mora pooštriti monetarnu politiku. Jedini način da se to dovrši je preokrenuti labave monetarne politike, što znači visoke stope zadržavanja u bankama za novac koji se drži i više kamatne stope za kredite. Rezultat je manje novca u ukupnom tržišnom gospodarstvu kojim pojedinci i poduzeća mogu kupovati resurse ili robu. Ovdje monetarna politika i poslovni ciklus mogu rezultirati kontrakcijom koja počinje s smanjenjem ponude i potražnje. Tvrtke bi mogle početi likvidirati, a pojedinci neće imati istu kupovnu moć jer im manje dolara ograničava mogućnost kupnje luksuza – nepotrebnih stvari – u gospodarstvu.