Na površini, lako je pretpostaviti da postoje samo male razlike između bogova koje su štovali Grci i onih koje su Rimljani proglasili blaženim. Dvanaest važnih bogova i božica stajalo je na vrhuncu grčke planine Olimp. I Rimljani su svoju mitologiju usredotočili oko 12 vrlo sličnih bogova i božica, pa su mnogi znanstvenici odlučili da su Rimljani nakon osvajanja Grčke usvojili njihovu mitologiju, preimenujući središnje likove. U tome ima dosta istine, ali postoji i nekoliko razlika koje su dublje od jednostavne promjene imena u odnosu između rimske i grčke mitologije.
Grci su ispleli mnoge priče oko pustolovina Zeusa, Apolona, Afrodite i Aresa, između ostalih, od ljubavnih afera među sobom do ljubavnih afera s ljudskim bićima koje su rezultirale utrkom heroja. Njihova mitološka božanstva živjela su u tajanstvenom svemiru koji se istovremeno činio ovim svijetom – iako visoko na planini – i izvan njega. Grčki su pripovjedači koristili božanske odnose kako bi objasnili prirodne i povijesne događaje, kao i za zabavu. Grčki bogovi i božice bili su, u biti, helenistička sapunica u kojoj se svako novo poglavlje nadovezivalo na ona prije.
Tijekom 300-godišnjeg razdoblja rimske dominacije, rimska i grčka mitologija preklapale su se i spajale. Rimljani su sa sobom donijeli svoj panteon, ali ih je zaintrigirala bogata kultura Grčke, složeno društvo i veličanstvena umjetnost. Gdje god se mogla uspostaviti veza između grčkog i rimskog boga ili božice, Rimljani su je željeli stvoriti. U svojoj najranijoj inkarnaciji, rimska mitologija nastavila je dopuštati božanstvima da žive na planini Olimp.
S vremenom su se počele pojavljivati razlike između rimske i grčke mitologije. To je očito u razlikama između uloga grčkog Aresa, Boga rata, i njegove rimske ličnosti, Marsa. Ares, najstariji od njih dvojice, je osvetoljubiv, zastrašujući, nasilan i fizički. Njegovu bijesnu narav ublažava njegova sestra Atena, koja unosi strategiju, logiku i vodstvo u ratnu igru.
Za Rimljane je Mars bio bog koji je obavljao više zadataka koji je upravljao bojnim poljima, kao i poljoprivrednim. Kao bog plodnosti, dio ovog posla bio je širenje sjemena, baš kao što su to činili Rimljani dok su širili svoje carstvo na krajeve poznatog svijeta. Mars je uključio grčku Ateninu snagu u vojnu strategiju i koristio rat manje kao cilj sam po sebi, a više kao način za postizanje mira. Ostale razlike između rimske i grčke mitologije imale su veze s suptilnijim aspektima osobnosti u 12 bitnih bogova i božica te u generacijama njihovih zakonitih i nezakonitih potomaka.