Jedan od čimbenika u određivanju ekonomskog položaja zemlje je usporedba javnog duga s bruto domaćim proizvodom (BDP) zemlje. Ova se usporedba često navodi kao postotak koliko bi BDP-a bilo potrebno za otplatu javnog duga. Nizak postotak javnog duga i BDP-a obično je pokazatelj ekonomskog zdravlja, dok visoki javni dug i postotak BDP-a mogu ukazivati na financijske probleme za zemlju.
BDP jedne zemlje mjeri njenu ukupnu proizvodnju svih dobara i usluga. Općenito mjeren na godišnjoj razini, BDP se zapravo može izračunati na nekoliko različitih načina. Najčešći načini izračunavanja BDP-a uključuju zbrajanje stvorenog bogatstva roba i usluga proizvedenih u zemlji i oduzimanje izdataka i uvoza. Gotovo sve prihvaćene formule za izračun dat će otprilike slične rezultate.
Javni dug odnosi se na sav novac koji duguju grane vlasti unutar jedne nacije. To uključuje vanjski dug prema stranim ulagačima, kao i dug prema građanima kroz sustave kao što su obveznice. Javni dug može imati bilo koja grana ili razina vlasti, uključujući lokalne samouprave, državne ili regionalne vlade i savezne podružnice.
Važno je napomenuti da je odnos javnog duga i BDP-a apstraktan. Nacije zapravo ne otplaćuju javni dug godišnje prema omjeru duga i BDP-a. Budući da se većina javnog duga otplaćuje tijekom mnogo godina, pa čak i mijenja ili dodaje kako vrijeme prolazi, odnos između javnog duga i BDP-a samo se koristi za ilustraciju i osvjetljavanje financijskog stanja jedne nacije.
Unatoč ograničenom stvarnom značenju omjera BDP-a i javnog duga, usporedba se shvaća vrlo ozbiljno, jer pokazuje koliko će jedna nacija biti sposobna otplatiti dugove. Kada je Eurozona stvorena 1999. godine, zemlje članice morale su dokazati da imaju omjer duga prema BDP-u ispod 60% kako bi im se omogućilo pridruživanje valuti. To je trebalo osigurati da euro ostane relativno stabilan unatoč tome što je postao okosnica mnogih vrlo različitih gospodarstava diljem Europe.
BDP i javni dug stalno su povezani u raspravi o gospodarskom zdravlju. Država s dugom većim od BDP-a može biti u ozbiljnim financijskim problemima, baš kao i osoba koja ima više duga po kreditnoj kartici od godišnjeg prihoda. Dok pojedinac upada u dug može imati problema s odbijanjem vjerovnika i suočavanjem s padom kreditnih rezultata, nacija u financijskim problemima može uzrokovati probleme koji mogu oštetiti gospodarstva diljem svijeta.
Ako nacija ne plati javni dug, milijarde ili čak bilijuni dolara mogu biti u pitanju. Vlade možda neće moći namiriti unutarnji dug kao što su obveznice, dok strani ulagači mogu ostati neplaćeni za robu, usluge ili zajmove kupljene na kredit zemlje koja se utapa. Iz tog razloga uspostavljene su međuvladine agencije za nadzor kao što je Međunarodni monetarni fond kako bi pomogli u prepoznavanju rastućeg potencijala neplaćanja i spriječili da se to dogodi. Iako pomalo nejasne i kontroverzne, ove agencije pokušavaju pomoći zemljama u smanjenju javnog duga i omjera BDP-a kako bi pomogle u promicanju zdravog gospodarstva sposobnog isplatiti sve dugove.