Poslovna etika i pravo su dva međusobno povezana pojma koja mogu postojati neovisno jedan o drugom kada je u pitanju poslovanje, a ipak se ukrštati u različitim vitalnim aspektima. Razlog za ovo raskrižje može se pripisati činjenici da su etička razmatranja u većini slučajeva također pravno provediva. To ipak nije uvijek slučaj, jer neka etička razmatranja u poslovanju više nalikuju nepisanom kodeksu koji se temelji na osnovnom moralu za koji se pretpostavlja da je univerzalan.
Jedan od primjera situacije u kojoj se poslovna etika i zakon križaju je u području ugovora u poslovanju. Moral ili etika nalažu da kada se dvije ili više strana slažu s nečim, trebaju poštovati sporazum, osim ako ne postoji neka olakotna okolnost zbog koje se neopravdano otežava, ili čak nemoguće, ispuniti sporazum. Ipak, to nije uvijek slučaj jer neke strane u sporazumu često pronađu način da se izvuku iz izvršavanja sporazuma. Srećom, ova vrsta radnje nije samo etički pogrešna, već je i povreda ugovornog prava te oštećena strana može tražiti odštetu od nadležnog suda.
Poslovna etika i zakon također se ukrštaju u području lažnog predstavljanja gdje netko lažno predstavlja materijalnu činjenicu drugoj strani s namjerom da se osoba rastane od nečeg vrijednog. Primjer za to je kada prodavač automobila kupcu predstavlja rabljeni automobil kao da je potpuno nov, zbog čega kupac plaća cijenu novog automobila za rabljeni. Jasno je da je takav postupak etički osuđivan, kao i pravno prihvatljiv. Ovo je samo jedan od različitih slučajeva u kojima se poslovna etika i zakon spajaju.
U nekim zemljama postoje strogi zakoni koji utvrđuju minimalnu plaću koju je poslodavac zakonski obvezan plaćati svojim zaposlenicima. To, međutim, ne sprječava neke poslodavce da traže načine da zaobiđu ovaj zakon. U takvom slučaju, neetički poslodavac mogao bi zaposliti neke ljude na temelju njihovih okolnosti i iskoristiti to kao sredstvo da im plati manje nego što zaslužuju za uslugu koju pružaju. Primjer bi bio poljoprivrednik koji unajmi neke ilegalne imigrante da rade na farmi i odluči iskoristiti njihov ilegalni status kao sredstvo da im plati mnogo manje od minimalne plaće. Time bi poslodavac postupio i protuzakonito i neetički kad bi prvo zaposlio radnike, a potom i podplativši ih.