Regionalna gospodarstva obično ne ostaju u stagnaciji, već prolaze kroz razdoblja ekspanzije i kontrakcije. Neka od ovih sezona traju dulje od drugih, a svako ima jedinstven odnos s vrijednošću valute u regiji. Inflacija, koja mjeri koliko koštaju dobra i usluge, barometar je koliko valuta može kupiti, dok poslovni ciklus pokazuje stvara li gospodarstvo veću ili manju proizvodnju. Na poslovni ciklus i inflaciju mogu donekle utjecati kreatori politike koji nastoje zadržati regionalnu proizvodnju u porastu, a istodobno sprječavaju da cijene postanu prijetnja potrošačima.
Kada se gospodarski rast širi, to obično znači da regija stvara veću proizvodnju dobara i usluga. Ova ekspanzija poslovanja i inflacija su povezani jer kako se gospodarstvo jača, to će vjerojatno uzrokovati porast cijena vezanih uz robu i usluge. Porast cijena može se odraziti na neki ekonomski pokazatelj, kao što je indeks potrošačkih cijena (CPI), koji se, na primjer, izvještava i u SAD-u i u Engleskoj. CPI mjeri stopu po kojoj cijene kućanskih potrepština, hrane i energije rastu ili opadaju. Kada ovaj indeks napreduje agresivno, mogao bi biti reprezentativan za višu inflaciju u regiji.
Iako bi inflaciju ekonomisti mogli lako prepoznati, postoje i drugi uvjeti koji bi mogli biti kontradiktorniji. Na primjer, moguće je da poslovni ciklus i inflacija ostanu povezani čak i kada se gospodarstvo povlači ili smanjuje. Ako potrošačke cijene nastave rasti, a ipak bruto domaći proizvod (BDP), mjera stanja gospodarstva, predstavlja kontrakciju, to bi moglo stvoriti stagnirajuće gospodarsko okruženje. To će vjerojatno izvršiti pritisak na vrijednost valute neke zemlje, što bi, na primjer, moglo imati štetan učinak na međunarodnu trgovinu.
Gospodarstvo doživljava recesiju kada BDP opada najmanje dva uzastopna tromjesečja. Ovaj poslovni ciklus i inflacija obično su u oštroj suprotnosti jedan s drugim. Nakon toga, tijekom razdoblja recesije, savezni kreatori politike možda će morati uskočiti kako bi zadržali niske kamatne stope kako se gospodarstvo ne bi dalje usporavalo.
Povijesno gledano, ovi kreatori politike morali su voditi gospodarstva kroz razdoblja u kojima su potrošačke cijene prijetile porastu dok su drugi čimbenici, poput stope nezaposlenosti, signalizirali usporavanje gospodarstva. Brzina rasta cijena hrane i energije mogla bi ukazivati na inflaciju, dok scenarij zapošljavanja sugerira recesijske uvjete, stvarajući podjelu između poslovnog ciklusa i inflacije. To će vjerojatno činiti izazovima za kreatore monetarne politike da točno postave odgovarajuću ekonomsku temperaturu s promjenama kamatnih stopa.