Globalna financijska kriza stvara domino efekt, što znači da je jedan problem često povezan s drugim. Na primjer, smanjena potrošnja potrošača može rezultirati povećanom nezaposlenošću. Još jedan primjer jednog utjecaja globalne financijske krize koji dovodi do drugog je ograničena dostupnost kredita koji prisiljava ljude da se oslanjaju na gotovinu, koju imaju manje zbog značajnog pada na burzi.
Pojedinci, poduzeća i vlade uvelike se oslanjaju na kredite. Globalna financijska kriza može ograničiti dostupnost kredita svim stranama i gurnuti ih u okruženje koje više temelji na gotovini. Iako neki kredit još uvijek može biti dostupan, kvalifikacije za pristup njemu postaju strože, a u mnogim slučajevima i troškovi posudbe također rastu.
U nekim gospodarstvima vlade mogu pokušati potaknuti gospodarsku aktivnost pojeftinjavanjem određenih vrsta kredita, poput bankovnih zajmova. Iako nema jamstva da će to kredit učiniti dostupnijim, to znači da štednja neće toliko rasti zbog nižih kamata. To znači da ljudi koji imaju novac na štednim računima, potvrdama o depozitu (CD-ovima) i državnim obveznicama zarađuju mnogo manje za ta ulaganja nego u bolja ekonomska vremena.
Globalna financijska kriza smanjuje protok novca na druge načine, posebno potrošačku potrošnju. Ljudi općenito manje kupuju tijekom ekonomske krize, što dodatno smanjuje prihode poduzeća koja već imaju manje mogućnosti pristupa kreditima. Nadalje, investitori mogu postati nestrpljivi, ne želeći ulagati u tvrtke koje se bore, što može negativno utjecati na burzu. Kad burza padne, ljudi koji su uložili te vrste ulaganja gube dio svog bogatstva.
U nekom trenutku mnoge tvrtke počinju shvaćati da njihov opstanak ovisi o smanjenju troškova, a radna snaga je obično jedan od najvećih troškova poslovanja. To znači da je potrebno eliminirati radna mjesta, često u velikim razmjerima. Druge tvrtke jednostavno smatraju da ne mogu preživjeti utjecaj globalne financijske krize i moraju se zatvoriti. To rezultira gubitkom više radnih mjesta, povećanjem ukupne stope nezaposlenosti.
Važno je zapamtiti da su dobrotvorne organizacije također tvrtke, a ljudi često doniraju manje tijekom financijske krize. U mnogim slučajevima to ugrožava ili eliminira pristup ljudima resursima za kojima su očajnički potrebni, uključujući hranu, čistu vodu i stanovanje.
Manja gospodarstva mogu puno ozbiljnije osjetiti posljedice globalne financijske krize. Te su zemlje često vođene izvozom s ograničenim potencijalom domaće zarade. Kada veće zemlje smanje svoju potražnju, te zemlje, koje možda već imaju visoku razinu siromaštva, vide veći dio svojih građana koji se bore samo za preživljavanje. To može izazvati širok raspon političkih problema, poput vladinih prosvjeda, pa čak i građanskog rata.