Postoji nekoliko mogućih načina da postanete C programer. Sveučilišno obrazovanje iz informatike s fokusom na programiranje u C++ jedan je uobičajeni put u struku. Programer koji je specijaliziran za drugi jezik može proučavati sintaksu i strukturu C++-a i tako postati C programer. Osim toga, mnogi programeri uglavnom su samouki i uče jezik iz knjiga, internetskih resursa i eksperimentiranja.
Diploma računalne znanosti s koncentracijom u C++ ima nekoliko prednosti kao način da postanete C programer. Dobar program za informatiku podučavat će i specifičnu sintaksu programskog jezika i veće koncepte potrebne za detaljno razumijevanje računala i dizajna softvera. Diploma je također vrlo korisna za dobivanje posla programera, jer mnoge tvrtke radije zapošljavaju programere s ovom vrstom certifikata.
Programski jezici postižu mnoge slične zadatke, ali to čine koristeći različite alate i pristupe. Programer koji je vješt u jeziku koji nije C ili C++, kao što su Java ili LISP, može lakše prijeći na novi jezik. Ovi programeri već su upoznati s osnovnim konceptima računalnog programiranja, kao što su strukture podataka i asemblerski jezici. Ovo poznavanje znači da vješt programer treba samo proučiti određenu sintaksu C++ i strukturne osobitosti jezika kako bi postao C programer. Programeri koji rade na jezicima koji dijele ključne koncepte s C++, kao što je fokus na objektno orijentirano programiranje, lakše bi obavili ovaj prijelaz.
Mnogi dobri programeri imaju malo ili nimalo formalne obuke. Na Internetu postoji mnoštvo resursa koji pomažu budućim programerima u učenju novih računalnih jezika. Knjige na tu temu su široko dostupne, u rasponu od knjiga za samostalno učenje do akademskih udžbenika i profesionalnih korisničkih referentnih vodiča. Koristeći ove resurse, moguće je postati C programer kroz proces samostalnog učenja.
Praksa igra važnu ulogu u svim ovim putovima da postanete C programer. Da biste postali vješt programer, imperativ je napisati mnogo koda. Sveučilišta usmjeravaju studente na izradu programa kao zadatke, a samouki programeri sami pišu kod, ali obje aktivnosti dodatno doprinose individualnom ovladavanju programskim jezikom. U svim slučajevima, najbolje je pokušavati sve teže programske zadatke, jer ova vrsta studija postupno povećava nečiju sposobnost za obavljanje teškog intelektualnog rada.